Dobojlija Aleksandar Lukić, jedan je od rijetkih koji je uspio da ljubav i talenat pretvori u isplativ biznis.
Od vještog crtača i slikara do tattoo majstora morao je preći dug put, ali koji se prema njegovim riječima isplatio jer danas može da živi od onoga što voli.
Papir i olovka su mu uvijek bili u rukama a danas umjesto na papiru svoje crteže prenosi na kožu. Unosnim poslom se bavi već nekoliko godina a ispunjava ga podjednako kao i slikanje jer je zadovoljstvo u poslu obostrano.
“Iznenada sam ušao u svijet tetoviranja. Sve je pocelo kada sam se prvi put tetovirao i tada sam zavolio šaranje i počeo sanjati zvuk mašinice.
Onda sam dolazio po jos tetovaža i jednostavno me privukao takav način života i odjednom mi je preklopilo u glavi da počnem da se bavim tim” – kaže Aleksandar i dodaje da je za njega talenat bio važan ali da ništa ne bi ostvario bez prakse i truda.
Za razliku od vojničkih tetovaža iz vremena JNA, danas su ljudi mnogo slobodniji i liberalniji u pogledu tetoviranja. Dok je na zapadu ovaj trend još u prošlom vijeku donosio zaradu tattoo majstorima, na našim prostorima se tek posljednje decenije počelo slobodnije pristupati tetoviranju.
Sve je veći broj onih koji se odluče za ovaj korak a uveliko su prevaziđeni i stereotipi koji su one sa tetovažama vezivali za kriminal i buntovništvo. Iako je riječ o bolnom i skupocjenom procesu, tattoo saloni su puni onih koji žele da ukrase svoje tijelo.
Danas tetoviranje nije veliki luksuz i pristupačno je svima. Cijene i nisu drakonske a pojedinci se čak i prelako odluče za tetovažu.
“Sjećam se kako sam radio momku tetovažu Tea u srcu da bi mi nakon dva mjeseca došao i tražio da mu prepravim tetovažu i prešaram to “Tea”. A onda je nakon pola godine došao ponovo da radi tetovažu Dragana” priča uz osmjeh Aleksandar i dodaje da cijene utiču od mnogo faktora kao što je veličina, komplikovanost itd. ali generalno nije preskupo.
(Dobojski)
