Nedostatak radne snage građevinske firme nadoknađuju uvozom stranih radnika, iako ih samo njihov dolazak u BiH često košta i više od 5.000 KM.
Na lošu situaciju i sve veću potrebu za stranim radnicima ukazuje direktor Unije poslodavaca Republike Srpske Saša Aćić. Kako kaže, strani radnici postali neophodni jer domaće radne snage nema dovoljno, a dio nezaposlenih nije spreman da radi poslove koje poslodavci nude.
– Najviše radnika je potrebno u građevinarstvu, privredi i metalskoj industriji a nerijetko se zapošljavaju sad i u ugostiteljstvu – rekao je Aćić.
Očekuje da će broj stranih radnika u narednim godinama rapidno rasti, i to za nekoliko desetina hiljada.
Potrebu za stranim radnicima ne sprečavaju ni komplikovanost ni visoka cijena njihovog dovođenja.
– Veoma je komplikovano da strani radnik dođe u našu zemlju, potroši se i do 5.000 KM na avionsku kartu, tu su i dodatni papiri, a kad dođu, poslodavac mu obezbjeđuje smještaj i hranu. Taj radnik košta i previše, a nije ni počeo raditi – istakao je Aćić.
Sve manje domaćih radnika
Poslovođa „Kozaraputeva“ Vladan Berisavljević ističe da je najveći problem sve manji broj nekvalifikovanih radnika.
– Dosta radnika je pred penziju, a nemamo nove radne snage. Velika razlika između radnika od 60 i onog od 25 godina, posebno tokom velikih vrućina. Zato smo se morali opredijeliti za uvoz – rekao je za CAPITAL Berisavljević.
Kaže da mnogi smatraju da su strani radnici jeftinija radna snaga, zaboravljajući na dodatne troškove.
– U našu firmi ih je došlo devet, sad je broj pao na sedam radnika. Sve su to muškarci između 20 i 45 godina. Mnogi od njih, prije nego što su došli u BiH, su bili frizeri, kuvari, a imamo i radnika koji ima 17 godina iskustva u građevini – rekao je.
Sam dolazak stranih radnika donio je i novu situaciju na gradilištima. Berisavljević kaže da su domaći radnici u početku nisu htjeli imati mnogo kontakta sa njima.
– Naši ljudi su reagovali prvo čudno, neki su se prvi put susreli sa ljudima izvan BiH. Momci iz Bangledeša su bili tihi i uplašeni sa minimalnim brojem zahtjeva. Kako je vrijeme odmicalo, opustili su se i naši radnici su ih u potpunosti prihvatili – kazao je.
Berisavljevićeva procjena je da će strani radnici u budućnosti zamijeniti veliki dio domaće radne snage u građevinarstvu.
Iz Bangladeša u Banjaluku zbog porodice
O boravku i iskustvu u BiH pričao je i Monirul Islam, jedan od stranih radnika iz Bangladeša koji je došao raditi u Banjaluku.
– Mnogo mi se sviđa Banjaluka, za nas su ovo jako dobri uslovi. Imamo obezbijeđen apartman i dio hrane. Jedino što mi nedostaje je porodica – rekao je.
Monirul ima 24 godine i da dođe na drugi kontinent natjerala ga je teška situacija u njegovoj državi. Pored toga odustao je od fakulteta kako bi došao raditi u BiH i kako bi pomogao svojoj porodici, a kako kaže kad se vrati za četiri godine nastaviće sa studiranjem.
U Bangladešu, zemlji preko 170 miliona ljudi, dnevnica se kreće od tri do šest dolara. Put do Evrope i BiH nije nimalo jeftin, pa se velika većina radnika zadužuje ili uzima velike kredite kako bi platili dolazak. Većina novca koji zarade šalju porodicama nazad u svoju zemlju.
Monirul je samo jedan od hiljada stranih radnika koji je došao u BiH u posljednje vrijeme. U BiH su u 2025. godini izdate ukupno 6 702 radne dozvole stranim državljanima, a najviše dozvola je izdato radnicima iz Indije, Nepala i Turske.
Iz Agencije poručuju da je od 2021. do kraja 2024. godine izdato oko 2.000 radnih dozvola stranim državljanima, a samo tokom 2025. godine broj je dostigao 6.702.
– Strani radnici trenutno čine oko 0,7 i 0,8 odsto ukupne radne snage u BiH, ovaj broj ne ugrožava trenutno tržište rada. Radne pozicije su od rada na mješalici do pomoćnog radnika u proizvodnji – rekli su.
Ističu da najviše stranih radnika dolazi u Kanton Sarajevo, Tuzlanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton, Banjaluku, Prijedor i Doboj.
– U BiH na kraju juna broj nezaposlenih je dostigao brojku od 305.500, poražavajuće je da moramo uvoziti iz drugih zemalja – istakli su.
CAPITAL
