Iako su izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Srpskoj najavljene kao veliki iskorak u zaštiti porodice, iza povećanja broja dana odsustva za njegu djeteta sa 15 na 30 krije se birokratska zamka uslova koje malo ko može ispuniti, tvrde u Savezu sindikata RS.
Prema njihovoj analizi ovog zakona, i pored nekih dobrih rješenja koje donosi, u suštini se ne mijenja ništa i roditelji ostaju “zakucani” za broj dana koji su i do sada imali za njegu svoje bolesne djece.
Prema novim odredbama zakona, formalno se proširuje obim prava na odsustvo sa rada radi njege oboljelog člana uže porodice povećanjem ukupnog broja za njegu djece mlađe od 15 godina sa 15 na 30 dana i djece starije od 15 godina sa sedam na 14 dana.
Iako ovo rješenje na prvi pogled predstavlja pozitivan pomak sa stanovišta zaštite djeteta i usklađivanja sa stvarnim potrebama liječenja i njege, u suštini predstavlja pravu zamku za roditelje, zbog toga što će malo ko moći da ispuni ove uslove.
Kažu da su analizirajući član 73. utvrdili da on pokazuje da zakon brani jednom roditelju da iskoristi više od polovine predviđenog vremena za njegu, ostavljajući tako u istim problemima sve one koji rade na terenu, u inostranstvu, u privatnom sektoru ili su i sami bolesni i na neki drugi način onemogućeni da ravnomjerno rasporede ovo vrijeme.
Suštinski se ništa ne mijenja
“Uprkos navedenom povećanju, suštinski položaj pojedinačnog roditelja nije značajno unaprijeđen zato što se propisuje da pojedinačno učešće svakog roditelja ne može preći polovinu ukupno propisanog broja dana. U praksi to znači da svaki roditelj i dalje može koristiti najviše 15 dana, što je u suštini na nivou ranijeg zakonskog rješenja“, navode u analizi.
Prema tome, iako je ukupan fond dana formalnopravno povećan, tvrde oni, što jeste značajno sa stanovišta interesa djeteta, sa aspekta individualnog prava zaposlenog roditelja nije došlo do stvarnog proširenja prava, već je izvršena njegova preraspodjela između dva roditelja.
“Posebno je značajno ukazati da ovakvo ograničenje ne uzima dovoljno u obzir brojne životne situacije u kojima drugi roditelj, iako formalno ispunjava uslove, nije u mogućnosti da koristi odsustvo zbog prirode posla, faktičke nedostupnosti, zdravstvenog stanja, rada u inostranstvu, bolesti i liječenja, i slično. Ograničenje na polovinu ukupnog broja dana neće dovesti do ostvarenja punog obima zaštite koji mu zakon nominalno garantuje“, tvrde u sindikatu.
Napominju da predloženi zakon sadrži određene izuzetke, poput samohranih roditelja ili kada je oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost te je nezaposlen i nesposoban za njegu, što predstavlja dobro i nužno normativno rješenje.
“Izuzeci su toliko usko postavljeni i vezani za formalne statusne situacije, te ne obuhvataju brojne faktičke okolnosti u kojima drugi roditelj realno nije u mogućnosti da koristi pravo na odsustvo. Može se zaključiti da ograničenje individualnog korišćenja prava po roditelju relativizuje efekte povećanja“, kažu u svojoj analizi u Savezu sindikata RS.
Pozivaju da se ponovo razmotri uvođenje šire postavljenih izuzetaka koji bi omogućili da jedan roditelj koristi i veći dio ili ukupan fond dana u svim slučajevima, kada drugi iz objektivnih razloga nije u mogućnosti da koristi odsustvo.
Neka se roditelji dogovore
Predsjednik Saveza sidnikata Goran Stanković kaže da je ovo rješenje loše jer ne donosi nikakvo unapređenje. Naprotiv, roditelji koji su iz objektivnih razloga spriječeni da ga iskoriste zbog posla ili svoje bolesti, ostaće diskriminisani u odnosu na rijetke koji će moći da ga ostvare.
“Na sva usta se priča o povećanju broja ovih dana, a zapravo se vraćamo na isto. Kad se pogleda izdaleka, rješenje može da izgleda odlično, ali ono zapravo nema nikakvog konkretnog efekta i roditelji koji zbog objektivnih razloga ovo ne mogu da iskoriste su diskriminisani novim zakonom“, kaže Stanković.
Predsjednica Udruženja građana “Moje dijete” Jelena Bjelica kaže da bi roditelji trebali da imaju slobodu izbora koliko će ko iskorisititi dana za njegu djeteta, a ne da se pravi stroga podjela na 15 dana za svakog od njih.
“Ako se tako usvoji, to nije u redu. Postoje branše u kojima su uslovi rada veoma strogi i nije moguće da se na ovaj način uredi korišćenje odsustva za njegu djeteta kako to nove odredbe propisuju. Nadam se da ovo neće biti ovako usvojeno i da će se ipak ostaviti mogućnost da se roditelji rapsorede u najboljem interesu djeteta“, kaže Bjelica.
Zadržana stara rješenja o platama
Takođe, navode da se nije našlo dobro rješenje ni u dijelu proširenja i preciziranja osnova za obračun i isplatu naknade plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad upravo u dijelu koji obuhvata njegu oboljelog člana porodice, jer su one ostale na isplati 70 odsto zarade, čime je promašena svrha zaštite porodice, djeteta i radnog odnosa.
“Odsustvo sa rada radi njege djeteta, bez obzira na konkretan osnov (bolest, liječenje u inostranstvu, pratnja tokom bolničkog liječenja), ne može se izjednačiti sa drugim osnovima privremene spriječenosti za rad. Radi se o ostvarivanju prava koje proizilazi iz posebne zaštite djeteta i porodice, što zahtijeva viši stepen materijalne sigurnosti roditelja. Umanjenje naknade na 70 odsto direktno dovodi do ekonomskog opterećenja porodice u trenutku kada su troškovi liječenja i brige o djetetu najveći“, ističe se u analizi.
Analiza je pokazala da novi Prijedlog zakona direktno relativizuje pravo na odsustvo, postavljajući barijere koje ignorišu realne životne situacije uz uske izuzetke, pa se postavlja pitanje kome su ove izmjene suštinski donijele olakšanje.
CAPITAL
