Vedrana Rudan, hrvatska književnica, novinarka i kolumnistkinja preminula je u 77. godini nakon duge borbe sa karcinomom, ostavivši iza sebe u nasljeđe oštre, provokativne riječi i književnost koja se nije bojala da otvori najbolnije društvene i lične teme.
Vijest o smrti jedne od najčitanijih autorki u regionu objavljena u utorak ujutro, 18. avgusta, na njenoj službenoj Facebook stranici uz simboličnu poruku: “Vedrana je otišla na područje bez signala”.
Objavila je romane “Uho, grlo, nož” (2002), “Ljubav na posljednji pogled” (2003), “Crnci u Firenci” (2006), “Dabogda te majka rodila” (2010), “Kosturi okruga Madison” (2012), “Amaruši” (2013), “Muškarac u grlu” (2016), “Ples oko Sunca” (2019), “Doživotna robija” (2022).
Njene knjige prevođene su na engleski, ruski, poljski, mađarski i druge jezike, a pozorišne predstave rađene po njenim romanima igrane su u Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu i Santa Moniki.
Osim romana, velik dio opusa Vedrane Rudan čine kolumne i polemički tekstovi. Među poznatijim knjigama tog tipa su “Ja nevjernica” (2005), “Kad je žena kurva/kad je muškarac peder” (2007), “Strah od pletenja” (2009), “U zemlji krvi i idiota” (2013), “Zašto psujem” (2015), “Život bez krpelja” (2018), “Puding od vanilije” (2021) i “Umrijeti bez stresa” (2024).
U tim tekstovima je komentarisala hrvatsku politiku, odnose Hrvatske i Srbije, Crkvu, nacionalizam, kapitalizam, porodicu, žene i muškarce, medije, siromaštvo, starost i vlastiti život.
Posljednjih godina u svojim tekstovima sve češće je pisala i o bolesti, starenju i prolaznosti, a uprkos promjenama tema, zadržala je stil po kojem je decenijama bila prepoznatljiva: kratke rečenice, ironiju, psovku, crni humor i izrazito ličan pogled na društvene i političke teme.
Njen blog “Kako umrijeti bez stresa”, koji je imao više od deset miliona pregleda, ugasila je 2015. godine, objašnjavajući da ne želi više da piše o mržnji koja je preplavila društvo.
Njen stil je bio direktan, pisala je onako kako je govorila – bez dlake na jeziku.
U nastavku pročitajte neke od njenih napoznatijih izjava:
* Mene u životu nije vodila hrabrost, nego bezobrazluk.
* Ja ne živim od pisanja knjiga i bloga. Ja živim od nasljeđa i od muža koji zarađuje. Dakle, ja sam sponzoruša.
* Kad neko misli da ja mislim krivo, meni ga je žao što je glup.
* Ja ne mrzim ljude. Samo ih uglavnom ne podnosim.
* Kvadrati? Ne, hvala. Duševni mir, pivo i tanjir tople riblje supe – to je prava valuta života.
* Voljeni ljudi ne mogu biti ružni.
* Jedino što me povrijedi, i što me povrijedi zaista, kad pogledam na vagu. To je moja slaba tačka.
* Ženama ne trebaju ni muškarci ni djeca, već sloboda.
* Važno je najprije gledati sebe i ugađati sebi. Možda sam to shvatila prekasno, ali bolje ikad nego nikad.
* Nema te gluposti koju zaljubljena žena neće učiniti za svog muškarca.
* Čovjek čitav život živi sam. Svi ovi oko nas samo su privid.
* Prezir počinje kada sve shvatiš, a prihvatanje, ljubav i oproštaj počinju kada bar nešto shvatiš.
* Za svaku ženu na svijetu je najvažnije da ima pare. Kad ima novac, ima slobodu jer sve prebijene, razbijene, ovakve, onakve, zašto nisu otišle? Kamo ćeš otići? Potpuno je nebitno kako je zaradila novac. Kradi ženo, ako ne znaš ništa, ukradi ga i pazi da te ne uhvate.
* Radujete li se životu? Znate li kakav bi mogao biti? Da sam ja znala, moj bi život bio i radost i smijeh i opušteno vrištanje u moru i kad je mladost bila iza mene. Nisam znala. Mislila sam da se moja sreća krije od mene i čeka me tamo daleko.
