Za razliku od većine gradova i opština u RS, Doboj još nema zvanično istaknutih kandidatura za gradonačelnika. Čak ni apsolutno vladajući SNSD još nije obzanio da li je aktuelni Boris Jerinić kandidat te stranke ili grupe njegovih koalicionih partnera.

Ta tišina vadi iz „naftalina“ i neka druga imena, ranije pominjane kandidate pred prošlogodišnje vanredne izbore za prvu ličnost izvršne vlasti, nakon što je dotadašnji gradonačelnik nakon 16 godina tu funkciju zamijenio poslaničkom u Parlamentu BiH. Iako su vjerovanja većine javnosti u Doboju da je Jerinić siguran kandidat, pominju se kao mogući kandidati ispred SNSD-a i Ognjen Mitrović, Dejan Starčević, a čak se poteže i priča da bi se Obren Petrović mogao vratiti na staru funkciju.

Sa druge strane, ni SDS nije istakao svog kandidata, a kao mogući kandidat pominje se Slavko Garić, rođeni brat nekadašnjeg predsjednika te stranke Branislava Garića koji je ubijen u aprilu 2009. godine u stranačkim prostorijama.

Od drugih kandidatura još nema ni pomena, mada po dosadašnjoj praksi, po čemu je Doboj odranije poznat, moglo bi da se desi da se na listama pojavi više kandidata, ali oni obično budu tu da bi obezbijedili mjesto favoritima u biračkim odborima, a pred izborni dan se odreknu kandidature u ime svog miljenika zbog koga su se i kandidovali.

ŠTA DOBOJLIJE OČEKUJU?

Ko god dođe na mjesto prvog čovjeka Doboja ne čeka ga lak zadatak, jer su građani željni posla, promjena na bolje, infrastrukturnih projekata koji će im olakšati život. To je pokazala anketa portala MojDoboj.info u kojoj smo građane pitali šta biste uradili za sugrađane da ste gradonačelnik Doboja?

Većina naših čitalaca izrazila je želju i „spremnost“ da obnove fabrike i otvore nove kako bi u njima Dobojlije radili, a ne da u potrazi za poslom i obezbjeđenjem egzistencije moraju napuštati svoj grad i svako jutro putovati u FBiH.

„Obnoviti ova stara preduzeća da ne propadaju, da narod može zaraditi neku paru, a da ne moraju prelaziti granicu", napisala je Nada Miladinović koja je jedna od onih koji su zaposlenje morali potražiti izvan Doboja, u susjednoj opštini Tešanj.

Budućim kandidatima poručuju da više nije dovoljno da asfaltiraju ulice pred izbore i tako dobijaju glasove.

„Osposobit fabrike i zaposliti svijet, a ne krpiti i praviti asfalt pred svake izbore, trošiti pare. Prvo firme sve osposobiti, pa onda od kapitala firmi puniti budžet i onda krpiti rupe i ostalo šta treba već“, komentarisao je jedan čitalac i dodao da je mnogo ljudi bez posla i da nema novca za osnovne stvari dok neki uživaju u luksuzu.

Još direktniji bio je Dejan Mitrović navodeći imena prijeratnih dobojskih fabrika - „Trudbenika“, „Bosanka“, TNNO koje su bile poznate i priznate i na području cijele nekadašnje zajedničke države.

NAROD HODA "BESPOSLEN"

„Otvorila bih fabrike, obnovila bivše tvornice, zaposlila ljude, ne bih isjekla onako lijepo drveće po gradu. Doboj je postao sjedište kafića, kozmetičkih salona, ističe se u građenju zgrada, a narod besposlen hoda ulicama kao zombiji“, stavila se u ulogu prve ličnosti izvršne vlasti Doboja Mia Tomanić sa sugestijama i uz blažu dozu kritike, dok je čitateljka sa pseudonimom „Mela Fo“ prednost nad politikom takođe dala privredi založivši se za „odvajanje vjere od politike“.

U sličnom tonu su i prijedlozi, sugestije i primjedbe i Saše Nedića, Marka Markovića i Cece Blagojević, dok je bilo i „lokal patriota“ poput Danke Kačar i Vinke Marić koji su iznosili probleme uže lokalne zajednice.

„Napravila bih dvije gazele za pješake. Jednu kod 'Petrić' pumpe za sve ljude koji žive na Poljicu, Gavrićima i okolini, a drugu u Rudanci kod 'Ribarske priče' zbog đaka i radnika koji svaki dan prelaze magistralu sa stanice da bi došli do kuće i škole“, napisala je čitateljka našeg portala  i upozorila da je ovo mjesto opasno za pješake.

Danka Kačar je istakla da mještanima koji žive u blizini šljunkare na rijeci Bosni treba asfalt, jer ne ne mogu izaći napolje, u dvorišta, od silne prašine.

BRODOVI I KRAĐA

Bilo je i onih čiji šaljivi komentari više dočaravaju „korona situaciju“ nego što bi se mogli podvesti pod ozbiljno razmišljanje. Primjera radi, Jelena bi nabavila brodove i pokrenula riječni saobraćaj Bosnom, dok bi ona na brodu pjevala građanima serenade. Mila bi vratila dijasporce i obezbijedila im plate po 2.000 maraka, Radislav bi po imenovanju put Njemačke, a zamjenika bi ostavio da „kraducka“. Vojislav bi pojačao poreze i uzimao od građana svaku marku koja bi se mogla uzeti, Dušan bi pokrpio koju rupu na cestama i poneku asfaltirao, a za sebe obezbijedio par miliona maraka, dok je Milan bio malo alaviji sa devetocifrenim iznosom, jer je očigledno mislio na krizu i naveo je kao razlog te neskromnosti.

Nada i Darko su se izjasnili da bi slijedili politiku sadašnjeg i ranijeg gradonačelnika: kada bi se oni našli u toj ulozi, ukinuli bi Direkciju za izgradnju i razvoj grada, dok Petar ne bi ništa mijenjao smatrajući da se ništa više i ne može promijeniti.

Na pitanja koja tište Dobojlije moraće odgovoriti i kandidati za gradonačelnika. Kada kandidature budu potvrđene i portal MojDoboj.info će ih pitati da li su zahtjevi njihovih sugrađana realni i šta će oni učiniti da ih ispune.

Ljubinko ĐURIĆ