Nije važno kako se ko zove i koje je vjere, važno je da, ako možemo, pomognemo jedni drugima – to je poruka koja stiže iz Teslića od župnika Ivana Ravlića. I nije ostalo samo na riječima.
On je danas bio pravi primjer suživota i tolerancije. Sugrađanima, kojima je je to bilo neophodno, donirao je električna invalidska kolica. Saša, Emira i Lazo kažu – svaka čast ovom čovjeku koji nam je olakšao život.
– Moću se više kretati, imao sam teže pokrete, po kući samo – kaže Saša Dolić.
– Da mogu malo izaći u grad, proći, jer ovako sam bila ograničena dvorište i kuća. (REZ) Kad god poželite možete otići u trgovinu, do banke, popiti s prijateljima kafu – kaže Emira Nunić.
– Značiće mnogo. Odlična su kolica. Zadovoljan sam – kaže Lazo Stanković.
Župnik je kolica kupio vlastitim saredstvima. I to nije prvi put. Do sada ih je podijelio 17, osim u Tesliću, u Banjaluci, Derventi i Doboju. Nema nacionalnih već samo podjela na dobre i loše ljude, kaže Ravlić.
– Vidite ovdje Srbi, pravoslavci, Muslimani,njima najviše, nas i nema puno. Ali evo, meni je drago da pomognem, bez obzira na vjeru i naciju. Mi bi trebali nadići nacionalne odnose, a gledati na socijalne potrebe – kaže Ivan Ravlić, župnik.
One kojima je pomoć potrebna župnik pronalazi na razne načine. Neki dođu lično ali se za većinu čuje sasvim slučajno. Dragiša Ristikić pomaže župniku u humanitarnom radu.
– Igrom slučaja čekajući autobus, sreo sam invalida, pričali pa smo i u Banjaluci dodijelili kolica. U Derventi su isto dodjeljena kolica isto igrom slučaja – kaže Dragiša Ristikić.
Do sada je humani župnik mnogima pomogao. I nema odustajanja. Svoju misiju nastavlja. (ATV)
