U prokupačkom selu Vlasovo nakon pola vijeka održano je vjenčanje, a odluku da započnu zajednički život donijeli su Stojanka Đukić rodom iz Bosne i Hercegovine i mještanin Nenad Babić. Oni su se upoznali u Beogradu, ali im je trenutna situacija sa koronom na neki način pomogla u odluci da se vrate u Nenadov rodni kraj i tu započnu zajednički život.
Crkveno vjenčanje održano je u crkvi brvnari Lazarica koja je nedaleko od Prolom Banje sagrađena u 19. vijeku, a građansko u svom porodičnom domu, nakon što je grad Prokuplje za ovu priliku poslao matičara kako bi poštovali volju mladenaca, ali i preventivne mjere koje su uvedene zbog virusa korona. Uz najuži broj zvanica mladenci su, poslije vjenčanja, za svoje najbliže organizovali i svečani ručak u selu sa samo nekoliko kuća, bez škole i prodavnice.
Ipak, Stojanki i Nenadu to nije smetalo da se odluče i započnu zajednički život, okruženi čistim vazduhom, ljepotom prirode Radan planine, na čijim obroncima se nalazi Vlasovo, koje je jedno od najudaljenijih sela na teritoriji Prokuplja.
Iako je, kako kažu, bilo lakše da se vjenčaju u Beogradu, gdje su se i upoznali i gdje im je sva rodbina, imali su želju da se ono obavi u staroj crkvi Lazarici gdje su se, prema predanju, pričestili vojnici pred kosovski boj.
"Suprug je ovde proveo djetinjstvo i oduvijek je htio da se vrati u selo. Posljednja svadba u ovoj porodičnoj kući bila je kada se svekar ženio. Ovo nam je prilika da sebi produžimo život, tako što ćemo se vratiti prirodi i svojim korijenima, daleko od grada", priča nevjesta Stojanka, po struci njegovateljica.
Povratak u Vlasovo koje je 40 kilometara udaljeno od Prokuplja, značajno će promijeniti njihov dosadašnji život, jer umjesto stalnog posla i gradske vreve, ova porodica planira da se bavi stočarstvom i već sada imaju baštu u kojoj uzgajaju voće i povrće.
"Ono što je prioritet da bi ljudi u ovom kraju mogli koliko-toliko normalno da žive je put koji je izuzetno loš, zimi neprohodan, a sada jedva da služi svrsi. Kada bi bio bolji, bilo bi mnogo lakše, jer bismo uvijek mogli da siđemo do banje, odemo do prodavnice i kupimo šta nam treba. Ljudi i danas vole da dođu ljeti u Vlasovo, ali se zbog loših uslova ipak vraćaju u grad", objašnjava Stojanka.
Njen suprug Nenad radeći „trbuhom za kruhom” van svog sela, dodaje da odavno mašta da se vrati na svoje ognjište i da započne novi život.
