Nije nam ostalo još mnogo od života, zato moramo naše susrete organizovati češće, bar jednom godišnje, poručili su učenici nekadašnjeg Srednjoškolskog centra ”Đuro Pucar Stari”, smjer hemijski tehničari, koji su se prvi put nakon pedeset godina sreli na godišnjici mature.
Generacija koja se od 1963. do 1967. godine školovala za ovaj obrazovni profil nakon završetka nastave nikada nije imala priliku da se ponovo okupi, pa susret poslije pet decenija nije mogao proći bez bure emocija.
“Nismo se sastajali, nažalost. Poslije je nastalo ovo što je bilo (ratna dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije). Ja sam uvijek imao želju da se vidimo. Osjećam se isto kao kada smo završavali školu”, kaže Rešid Džanić.
Na okupljanje generacije nisu mogli svi da dođu, neki više nisu među živima, a neke su spriječile obaveze.
“Ali nas više ništa neće spriječiti da se ponovo vidimo, da ovo života što nam je ostalo provedemo jedni s drugima. U dnevniku sam bila pod brojem tri, a večeras sam prva pozdravila sve vas. Nadam se da ćemo se u narednih deset godina bar jednom godišnje okupljati”, poručila je svojim drugarima Nedeljka Blagojević.
Imam sestru bliznakinju, koja iz opravdanih razloga nije, nažalost, s nama, tako da se osjećam ‘polovično’, ali sam ipak srećna zbog svojih prijatelja koje sam srela“, iskena je Fatima Dobrić-Jugo, koja je stigla iz Konjica.
Na ideju da se prvi put nakon završetka školovanja okupe došli su nekadašnji školski drugari, koji su time razgalili srca bivših kolega iz klupa rausutih po cijeloj BiH, ali i svijetu.
“Kada sam čula za ovaj sastanak, živjela sam za taj dan. Puno zahvaljujem kolegi Rešidu (Džaniću) što je ovo organizovao i imam želju da se ponovo vidimo”, rekla je Jelena Malinović.
“Kada sam se sa troje njih (kolega) čuo prvi put, po glasu sam prepoznao ko je. Toliko mi je ostalo u sjećanju to djetinjstvo, jer mi smo praktično bili djeca”, prisjetio se Rešid Džanić.
Tokom cjelovečernjeg druženja prisjetili su se profesora koji su im predavali, vremena u kojem su živjeli, te jedni drugima ispričali gdje su proveli radni vijek i koliko potomstvo su stekli.
Profesor Sead Zupčević nakon pola vijeka je izvršio prozivku prisutnih đaka i sa sjetom konstatovao da je to bila uspješna generacija, koja je stasavala u nekim drugim vremenima.
“Ja bih poželio da sve buduće generacije budu ovakve, kakvi su oni. Nažalost, djeca danas nisu takva, ali mi smo krivi, odrasli, a ne oni”, naveo je Zupčević.
(NEZAVISNE)
