Danas je punih šest godina od katasrofalnih poplava u RS i BiH, bez satisfakcije i odgovornosti za nastaradale, a poplavljeni su uglavnom ostali bez obećane pomoći.
Prema zvaničnim podacima, ukupna materijalnim šteta u poplavama 15.maja 2014. godine i dana nakon najvećeg poplavnog vala u BiH u njenoj novijoj istoriji, utvrđena je na iznos od 3,9 milijardi maraka. Na donatorskoj konferenciji, koja je uslijedila u julu te godine u Briselu, obećano je 1,6 milijardi maraka pomoći poplavljenima, što je još tada konstatovano da samo djelomično može zadovoljiti potrebe za saniranje uništenog. Od toga su donatori obećali 272 miliona maraka, dok su 1,3 milijarde maraka obećani kao kreditna sredstva.
Međutim, prema podacima koje je u svom izvještaju sačinila mreža NVO “Brana”, od obećanog za saniranje šteta poplavljenima doznačeno je sveukupno manje od pola milijarde maraka. Od toga su donatori bili više od riječi nego domaće vlasti, pa je uplaćeno 228 miliona maraka donacija, dok je realizovano svega 266 miliona maraka kreditnih sredstava obećanih u Briselu.
Što se tiče žrtava poplava u RS, od ukupno 18 iz sedam lokalnih zajednica, najviše ih je bilo u Doboju, gdje ih je smrtno stradalo jedanaest. Po tradiciji, u ovom gradu taj tužni dan obilježava se zahvalom donatorima na donacijama i polaganjem vijenaca na spomen-ploču ispred bivšeg Doma vojske. Pokušano je i podizanje spomenika nastradalim Dobojlijama, ali inspekcijski organi to nisu dozvolili i radovi su već kod izlivanja temelja obustavljeni.
To porodice žrtava nije pogodilo, koliko im je bolna činjenica da niko od odgovornih, kako u Doboju, tako i u cijeloj RS, nije pozvan na odgovornost i ona još nema pravu adresu.
Nije im ni utjeha, što se nadležni, zaduženi da se poplave ne dogode, saosjećaju sa njima. Bilo je, istina, sa višeg nivoa pokušaja da se barem prikaže briga za izgubljenih tih zvaničnih 18 života u cijeloj RS, kao i imovinu, ali je sve ostalo samo na tome. Srpski član predsjedništva BiH Milorad Dodik je, kao tadašnji predsednik RS, prvi od nadležnih tužilaštava zatražio utvrđivanje odgovornost za žrtve i štetu od poplava.
Bilo je i drugih, pojedinačnih prijava za neodgovornost nadležnih za ugrožavanje stanovništva i imovine i ogromnu materijalnu štetu na poplavljenim područjima. Prijave su nadležnim tužilaštvima podnošene protiv gradonačelnika i načelnika gradova i opština u cijeloj RS, ministara unutrašnjih poslova i prostornog uređenja, direktora Republičke uprave civilne zaštite RS i JU “Vode Srpske” i druga odgovorna lica iz institucija lokalne i entitetske vlasti.
Podnosioci prijava su, ispostavilo se samo deklarativno, smatrali da, osim krivične, treba istražiti i političku odgovornost. U vezi sa prijavom koju je podneo predsednik RS, Centar za humanu politiku je smatrao da je prije toga trebao zatražiti ili predložiti smjenu premijera RS, ministra MUP i drugih odgovornih lica iz institucija entitetske i lokalnih vlasti.
– Osim što su najveći krivci za izgubljene živote i ogromnu materijalnu štetu, smatramo da su vlasti te koje treba da namire štetu i to građani od njih trebaju tražiti zahtjevom ili tužbom. Najveći propusti odgovornih učinjeni u oblastima procjene i planiranja, uređenja vodotokova, izgradnje i održavanja objekata za zaštitu od poplava, građenje objekata u zaštićenim vodoplavnim područjima. Takođe i kod opremanja i obučavanja civilne zaštite, ranog upozoravanja, obavještavanja, evakucije i spašavanja stanovništva, stav je CHP, iz kojeg tvrde da gotovo šest godina i njihova tužba čeka na rješavanje.
Međutim, ono što je takođe zabrinjavajuće da ni šest godina od tih nemilih događaja se u RS, kao ni cijeloj BiH, nije mnogo učinilo na prevenciji od poplava ili je to samo u začetku ili je sporadično rješavano.
ŽRTVE
U Doboju su smrtno stradali Milenko Blagojević (63), Slavko Đurić (90), Božica Petković (88), Milada Ranković (91), Ratomir Marić (73), Rade Čupeljić (90), Bahrija Skula (76), Dragica Salković (75), Marko Čakarević (41), kao i majka Marija (82) i sin Željko (53) Jeleč.
U Šamcu su od posledica poplava stradali Stojan Bandarević (76) i Mile Pajić (67), Modriči Bogdan Lazendić (82) i Miroslav Mišić (80), Bijeljini Ljubisav Jekić (63) i Vlasenici Hanifa Čelebić (70). Pandža Tihomir (65) iz Srpca i Dušan Jeftić (70) se vode kao nestala lica, ali nije do kraja utvrđeno da su to žrtve direktne posledice elementarnih nepogoda.
OBNOVA
U Doboj je iz Banjaluke prošle godine stigao zahtev za ponovnu istragu i eventualno procesuiranje svih onih koji su na bilo koji način doprinijeli smrću jedanaest stradalih tog 15. maja 2014. godine. Odnosno, da se utvrdi ko je u lancu odgovornosti bio dužan, a nije preduzeo sve potrebno da do stradawa Doboja i njegovih sugrađana ne dođe.
Prema informacijama našeg portala, dokumentacija sa koju su zaprimili u Okružnom javnom tužilaštvu i Policijskoj upravi Doboj stigla je iz Uprave kriminalističke policije MUP RS.
DUNAVSKA KONVENCIJA
Do izbijanja ratnog sukoba u BiH je bilo pet vodomjernih stanica, što je ustanovljena Dunavskom konvencijom davne 1921. godine. Pored Jugoslavije, taj dokument potpisale su Belgija, Francuska, Engleska, Grčka, Italija, Rumunija i Čehoslovačka,
Kako je rijeka Bosna pritoka Dunava drugog reda, jedna od stanica bila je u Doboju. Vodostaj je do rata očitavan dnevno dva puta na tri jezika, a Doboj je imao i svoje vodomjerne stanice na Usori, Stanić Rijeci i Karušama sa jednodnevnim očitavanjem.
Ljubinko ĐURIĆ
