Marina je medicinska sestra, Zoran automehaničar, a žive od proizvodnje namještaja. I dobro im ide. Kuhinjama visokog sjaja osvojili su i evropsko tržište. Stolarski gen Blagojevića, Zoran je oblikovao uz strica.
Počeo je samostalno da lakira, a zatim i izrađuje najmeštaj. Baš kad im je krenulo, posao je prekinula majska poplava iz koje je mladi bračni par, kako danas vole da kažu, uspješno isplivao.
– Najviše smo radili za Austriju, Njemačku, Luksembrg, Švicarsku, naša jedina reklama je bila i najveća reklama je naš proizvod, što su ljudi, ne zadovoljni, nego prezadovoljni – istakao je Zoran Blagojević, preduzetnik.
U proizvodnji je dvadesetak radnika. Desetak u projektnom i dizajnerskom studiju koji su danas otvorili. Iduće sedmice će u Austriju po ugovor vrijedan pola miliona maraka. To zahtijeva širenje prozvodnje i nova zapošljavanja.
– Meni je želja da moji radnici idu na posao s osmijehom na licu i da se vraćaju kući s osmijehom na licu – istakao je Zoran Blagojević, preduzetnik.
Armin ne skriva osmijeh. Razloga za to ima, ali i posla.
– Radno vrijeme se poštuje, plate su uredne. Vidjeli ste gore bijela kuhunja, možda mjesec dana treba da dva čovjeka da je naprave – istakao je Armin Hrnić, radnik.
Stvorili su posao za sebe i desetine radnika. Zato su i ponos grada.
– Umjesto odlaska u inostranstvo odlučio da pokrene svoj posao i preduzetnički duh i u ovom slučaju izvozi proizvode u inostranstvo – istakao je Miloš Bukejlović, potpredsjednik dobojske Skupštine.
Platiti obaveze državi, plate radnicima, što ostane ulagati u širenje posla, formula je Blagojevića. Bez kredita, usavršavanja i besanih noći nije moglo, ali se nisu pokajali. Uz širenje proizvodnje dogodine se nadaju i brendiranju proizvoda.
