Momo i Uzeir, Žan-Žak Japrak, Seve, Stivi, Bibi Habibi, Vidovita Vida i Elvis samo su neke od lutaka koje su nastale u radionici bračnog para Boris i Mirjana Čistopoljski iz Sarajeva, a dvadesetak njih je izloženo u Umjetničkoj galeriji dobojskog Centra za kulturu i obrazovanje.
“To su lutke ‘zijevalice’. U pozorištu ih tako zovemo, imaju žice na rukama kojima se pokreću. Glumci, animatori, lutkari ih pokreću, nisu samostojeće. Likovi su iz mašte, a neke podsjećaju na naše prijatelje i poznanike. Trebalo je da postignemo dojam da svaka od njih ima svoj karakter”, kaže Mirjana Čistopoljski.
Izradom lutaka ona i njen suprug, inače likovni umjetnici, počeli su da se bave 2004. godine. Izrađuju ih u dimenzijama od 20 centimetara do tri-četiri metra, a posao započinje izradom skice.
“Prema skici se oblikuju dijelovi, glava se uglavnom radi od spužve pošto se lutke animiraju. Potom se dijelovi spajaju, moraju biti pokretni, imaju žice. Šije se odjeća, a onda se farbaju i dodaju detalji”, opisuje postupak nastanka lutke Boris Čistopoljski, te dodaje da je to veoma kreativan posao.
Očekivano, lutkama su najviše oduševljene najmlađe Dobojlije, posebno onima koje predstavljaju životinje.
“Zanimljive su. Najviše mi je pažnju privukla žirafa zato što ima ogrlicu, kosu, ima šminku čudne šare”, kaže sedmogodišnja Aleksandra, kojoj se jednako svidjela i lutka kamila Bibi Habibi.
Pažnju odraslih privukle su lutke koje ih asociraju na poznate muzičke zvijezde poput Elvisa Prislija, Stivija Vondera i Severine Vučković, a Momu i Uzeira, rađene po uzoru na bh. glumce, neki su željeli ponijeti kući.
“Nisu to ni karikature, niti su realno izrađeni, to su lutke, a lutka mora biti sasvim drugačija od živog lika. Dosta brzo smo ih uradili i bilo je veliko zadovoljstvo. Doduše, imali smo vrlo malo materijala za Momu jer ima malo fotografija u Kamernom teatru”, navela je Mirjana.
“Oduševljena sam ovom izložbom lutaka, prekrasne su. Svaka ima svoj karakter i tako su upečatljive. I ja izrađujem lutke, ali su one drugačije, ovo su pozorišne, a moje lutke su takozvane enterijerske koje mogu poslužiti kao ukras u domu, a isto tako i za igru, tako da se ne mogu porediti”, kaže Lidija Šremzer-Čuljević.
Svestrani umjetnici, supružnici Čistopoljski, ističu da je lutkarstvo u BiH pomalo zaboravljeno i potcijenjeno, a za razliku od naše zemlje lutkarske predstave u svijetu nisu rezervisane samo za djecu, nego i za odrasle.
(NEZAVISNE)
