Predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković rekao je juče da će u narednom periodu električna energija poskupjeti u domaćinstvima u Srpskoj, ali ne za sve kategorije potrošača jednako.
On je naglasio da struja neće poskupjeti za građane koji je koriste za elementarne potrebe, dok će električnu energiju po tržišnoj cijeni plaćati oni koji je koriste za luksuz, na primjer, za zagrijavanje privatnih bazena, o kojima se već danima priča, kada se spomene poskupljenje.
Ova vijest mnoge je navela da se zamisle koliko „uživaju“ u luksuzu o kojem premijer priča.
Dragi premijeru,
Znate li koliko je samo porodica koje troše više od 500 kilovata električne energije, a daleko su od luksuznih bazena koje spominjete?
Mi smo u hodu saslušali neke od njih. Pročitajte šta kažu, to su ljudi koje predstavljate. Iako djeluje kao humor, vjerujte da je ovo klasično „udri brigu na veselje“.
– Toliku potrošnju imaju bogate porodice. Bogate po broju članova, ne po novcu. Uvedite im skuplje tarife nek se raspadnu. Šta će nam tolike porodice? Nek neki članovi odu u Njemačku, pa da ovima što su ostali šalju novac da plaćaju na vrijeme sve račune i namete koji uz njih dolaze.
– Znaju li oni koliko bojlera tople vode potroši svako veče glava porodice koja 25 dana u mjesecu radi, na primjer, na građevini i svako veče se tušira? Jer mora! Minimum dva – jedan da skine malter, drugi da „dođe do sebe“. Da li je to onda "zagrijavanje luksuznog bazena"?
– Mi se kupamo u znoju, rintajući. O moru i bazenima koje spominju samo maštamo, i to kad imamo vremena.
– Koliko na grijanje potroše oni koji, da se prebave do kupovine metra drva (koji košta 110 KM), ponekad upale grijalicu djeci. Zašto je pale? Što su bili pošteni pa nisu otišli u prvu šumu i „uzeli“ sebi dovoljno drva za zimu? Tako im sada i treba, da im „brojilo leti“ već u septembru, a gdje je maj sljedeće godine.
– Znam 50 banjalučkih domaćina koji mjesečno za struju plaćaju 5.000 KM. Briga ih hoće li biti šest.
– Ugasićemo djeci televizore, računare i telefone koji su im dadilje dok smo mi po cijeli dan na poslu. Prave dadilje i vrtiće ne možemo platiti, preči su računi.
– Ugasićemo svjetlo naveče i otići da spavamo. Možda još više uštedimo, ako legnemo, a ne večeramo.
– Koliko dječijih doplataka treba da se plati 500 kilovata struje?
– Štedićemo na računaru, ionako samo listamo po društvenim mrežama i nerviramo se.
– Šta fali nama što smo odrasli uz: akumulator, fenjer, žižak ili svijeću. Ništa. Doduše, sada fali para da to sve kupimo. Skupi akumulatori, struja da se napune, „gorivo“, mast, svijeće…
– Borimo se za natalitet! Ko ima bebu, i veš mašina mu je luksuz.
– Djeci više nema van. Nema prljanja. Štedimo na tuširanju, pranju veša, deterdžentu, omekšivaču…
– Ne znam šta prije da platim – struju ili stan? Oboje ne mogu u istom mjesecu, a moram.
– Znam sve iz „Elektro“. Često mi dođu da opomenu da platim, da ne bi isključili. Ne znam jel sad luksuz ili elementarna potreba da tim ljudima napravim kafu, na električni šporet.
– Pola života mi prošlo gaseći sijalice po kući. Druga polovina će iskopčavajući aparate iz utičnica.
– Kako će oni znati da li mi zagrijavamo bazene ili dogrijavamo stanove? Hoće li nas obilaziti i provjeravati? Bilo bi dobro da hoće, taman da vide kako živimo.
– Taman sam zamijenila sve sijalice po kući. Svaki mjesec kupovala po jednu skupu, "štednu". Sad i njih moram ugasiti.
Generacije koje sada imaju djecu vrlo dobro znaju kako je to biti bez struje. Rat ih je naučio. Hoćemo li i mi svojoj djeci sada da priuštimo takvo djetinjstvo?
Moguće, ako nas isključe jer od plate ne možemo i jesti i „bazene grijati“.
Ona stara dobra „Ko zadnji izađe odavde, nek ugasi svjetlo“, sada tek ima smisla.
GASI! LUKSUZ JE!
Mojabanjaluka.info
