Poslije punih osam godina, ratnik Veličko Plećić iz sela Osladića, kod Valjeva, pojavio se na kućnom pragu, na zaprepašćenje njegovih najbližih, koji su ga uveliko bili ožalili, jer je do njih stigao glas da je nastradao u Velikom ratu.
Danas, njegovi potomci, podigli su mu u selu, na njegovom imanju, spomen-obilježje, koje prolaznike-namjernike podsjeća na neobičnu, junačku sudbinu ovog srpskog vojnika.
Veličko, rođen 1892, a preminuo 1969. godine, učestvovao je i u oba balkanska rata. Borio se u svim značajnim bitkama u ta dva, te u Velikom ratu, prešao Albaniju pješke, bio ranjen na Ceru i tada je do njegovih, u Osladiću, stigla vijest da je poginuo…
– Deda je bio pripadnik prvog poziva slavne Drinske divizije, sa njom je učestvovao i u proboju Solunskog fronta – kažu njegovi unuci. – U srpsku vojsku otišao je 1911. godine, a demobilisan 1919. u Mariboru. Kada se pojavio u Osladiću, svi ukućani, rođaci i seljani mislili su da se, daleko bilo, povampirio.
Vrativši se na ognjište, borio se Veličko, kažu njegovi potomci, sa velikom nemaštinom. Dok je bio u vojsci, otac mu je poginuo, a majka se preudala. Sa suprugom Ranđijom imao je po tri sina i kćeri. Imao osmoro unučadi.
– Veličko je bio seljak, ponosno je živio od svojih deset prstiju, od ljetine, sa svog imanja – kažu potomci. – Od države, za koju je krvario, dobio je samo kartu za besplatno putovanje vozom. Kao i stotine hiljada srpskih mladića, služio je kralju i otadžbini, a mi smo mu u znak zahvalnosti podigli spomenik u zaseoku Kamenoresci, na putu Valjevo – Osečina, pored kog zastanu mnogi znatiželjnici, poklone se u znak poštovanja. Spomen-obilježje, kažu svi, veoma je neobično, jer je jedno od rijetkih posvećenih srpskom seljaku, koji je podnio najveći teret kroz istoriju.
Spomen-obilježje u zaseoku Kamenoresci
Odlikovan je Ordenom Miloša Obilića za hrabrost u Velikom ratu. Spomen-obilježje potomci su mu podigli povodom stogodišnjice ponosa i slave, kako je u kamenu uklesano.
– Do svoje smrti Veličko je neizmjerno volio Francusku, kao uostalom i svi solunci – vele unuci. – Uvijek je, svakom prigodom, naručivao pjesmu "Kreće se lađa francuska", a kad bi začuo prve riječi i melodiju, obavezno bi pustio suzu. U sportu, uvijek je navijao za Francusku, i vazda ponavljao: "Francuska nas je spasila."
Veličko (lijevo) sa ratnim drugom
SELO KAMENOREZACA
Osladić je selo u Podgorini, dvadesetak kilometara od Valjeva, na putu za Loznicu, poznato po brojnim kamenorescima. Većina seljana bavi se izradom nadgrobnih spomenika, još od kraja pretprošlog vijeka. Mnogi kamenoresci, od Valjeva do Beograda, i šire, porijeklom su iz – Osladića.
