-Bezlični stav: o specijalnom ratu, tabloidima i uvoznoj kampanji
Svi tabloidi u Srbiji su ovih dana objavili udarnu vijest : Sefer Halilović prijeti ratom, jerbo se Srbi opet spremaju da udare na temelje BiH državnosti. Frka i panika, podgrijavanje straha i mržnje, što jest,jest. Akcija i reakcija, komentari i odgovori, analize i sinteze. Kad se nakon dva dana malo slegla prašina, poče da me oblijeće uporna misao. Kad smo onomad polagali ONO i DSZ jedan i dva, profesor nam je debelo podvukao temu specijalnog rata, njegovih strategija i ciljeva, pa mi se nametnu bezobrazna misao : možda i penzionisani ofarbani general vodi svoju predizbornu kampanju?
Ovih dana je, doduše na lokalnom nivou, jedan tabloidni analitičar postavio sličnu tezu i prijetnju zbunjenim biračima: dobojski esdees krenuo u rat! Čuvajte se, pošteni građani, jer je ova stranka postavila bilborde, plakate, letke i kojekakve ostale ujdurme, u cilju združenog paklenog pothvata osvajanja izbora… Na čelu pothvata je zloglasni kandidat za gradonačelnika, koji ne preza ni od čega da bi se dočepao mandata, pa nemilice otvara škole i obdaništa, biblioteke i igrališta. Ajde de što pomenuti za to zloupotrebljava budžetska sredstva, naše rođene pare koje smo mu dali na raspolaganje, nego uz to bestidno dovlači kojekakve ambasadorke sa trulog zapada, i još im se zahvaljuje u ime građana što su od svojih građana drpile lovu pa nam izgradile neke biblioteke i devastirane vrtiće u kojima su do tada mirno carovali narkomani…
Analiza bi bila eto takva kako vam prepričah, pomalo komična i kontradiktorna, da takozvani analitičar nije dirnuo u tanke žice.Pominjanje pokojnika u tom kontekstu je,blago rečeno, degutantno, a pošto sablja uvijek ima dvije strane, prizvalo mi je to neka mutna i ružna sjećanja za koje iskreno vjerovah da se neće ponoviti.
Kada je 2008. vođena , tada zaista žestoka i bezobzirna kampanja za lokalne izbore, u Doboju smo prvi put imali priliku da vidimo kako se to zaista radi, onako demokratski, na eUropski način. Naime, u želji da po svaku cijenu ustoliče svoga načelnika, pripadnici opozicije su u naš mirni grad na tri rijeke doveli stručnjaka za kampanju. Stručnjak je stigao sa one strane Drine,potkovan bogatim iskustvom o tome kako se apsi predsednik države na Vidovdan, pali skupština i pljačka oružje svojoj policiji. Dečko je formirao štab i počeo da uči domaću opoziciju kako se pravi otpor i zla krv u svojoj kući.
Rezultat je bio da je moja komšinica, uplakana i kršeći ruke, došla da mi se požali da je kuma nije pozvala na slavu jer je politički nepodobna. Druga komšinica je zabranila kćerki da ide na koncert Željka Joksimovića koji je bio kruna slavlja na otvaranju prelijepe, obnovljene glavne ulice, jer je počela da kola priča kako može biti svega. Onako demokratski, da se počupaju naši i njihovi pa da nekom padne i razbijen nos. Ili glava. Trećoj komšinici je stvarno razbijen nos, ali figurativno, jer su joj negdje razbili šofer šajbnu na polovnom golfu, pošto je fanatično i uporno nosila plakatić nepodobne stranke.
Rezultate izbora 2008. svi znamo, jer je dečko preko Drine malo prekalkulisao stvari, i nije uspio da u naše tvrde glavudže uvede demokratiju i svijest o tome da nam je otpor jedina opcija ako hoćemo da preživimo. U međuvremenu su otporaši zglajzali i u matičnoj državi, a perjanica naše Republike je oštro zaokrenula kormilo, okrenula leđa dojučerašnjim saveznicima i stupila u tijesno prijateljstvo s novopridošlima.
A mi? Životinjarimo po starom. Na prošlim izborima smo malo odahnuli jer je bilo puno tiše i mirnije, zahvaljujući i upornim apelima kandidata za gradonačelnika (koji je opet oduvao protivkandidata sa petnaestak ’iljada glasova razlike), da se sačuva hladna glava. Lijepo čovjek kaže, nemojte se postidjeti sebe poslije izborne euforije, valja nam opet zajedni živjeti, raditi, bogme i popiti, i za pas zadjeti. Mičemo pomalo naprijed, onako kako se može i umije, saniramo poplave, ratove, kampanje, budale. Mora se.
A neki dan mi dođe i ona komšinica. Nasmijana. Pita hoće li biti otvaranja ulice, otići će đuture sa familijom. Jest da nije glavna ulica, ali joj se mnogo sviđa, sa onim šarenim trotoarima i ivičnjacima preko kojih neće lomiti štikle.Analize je ovaj put ne uzbuđuju mnogo. Svega na ovom svijetu ima, kaže, pa je u Božijoj bašči i cvijeta i korova, i ljudi i budala.
P.S. Zaboravih da kažem…. Onaj naš čemerni analitičar se ,inače, uporno kandiduje. Nekad za načelnika, nekad za odbornika, a skrivena pusta želja je poslanik, narodni…. Uglavnom dobije jedno tries glasova, jer kažu da ni rođena žena (dok ju je imao), nije glasala za njega. Ponekad i odustane. Pa podrži onog zloglasnog, gorenavedenog. Jah….
