Priča o manastiru Presvete Trojice u Podnovlju, malom mjestu kod Doboja, ustvari je priča o tome šta jedan čovjek može da uradi uz malo volje, dosta ljubavi i upornosti, samo ako je vizionar i istinski vođa.
Manastri Presvete Trojice na Crkvenom brdu u Podnovlju bio je sablasno mjesto koje su mještani najradije zaobilazili, dok u njega nije došao jeromonah Maksim Ilić. Za godinu dana preporodio je manastir star 122 godine, ali i ovo malo selo sa oko 2.000 stanovnika.
„Sam sam tražio da mi dodijele službu u Podnovlju, a kada sam prvi put ušao u manastir, dočekala me je gomila smeća i sve je bilo zaraslo u šikaru. Pomislio sam, Bože, zar ću ovdje da živim. Zaključao sam manastirka vrata i prvo veče se vratio svojoj kući“, započinje priču Jeromonah Maksim.
Međutim, njegova snažna volja i vizija da se na Crkvenom brdu može napraviti mjesto za okupljanje vjernika iz cijele regije, ali i nesebična pomoć mještana, doveli su do toga da se za selo Podnovlje i njegov manastir nadaleko čuje.
„U manastiru sam već godinu dana i nema nedjeljne molitve da među vjernicima ne vidim bar jedno novo lice. To me neizmjerno raduje jer dokazuje da se trud isplatio“, kaže jeromonah Maksim, koji je ugostio vjernike iz cijelog regiona, ali i iz svijeta.
Ipak, najredovniji su mještani Podnovlja. Nedjelja je postala dan koji se sa nestrpljenjem čeka, dan kada se svi poslovi odlažu, kao što to vjera i nalaže, i moli se Bogu za zdravlje svojih najmilijih.
„Narod u Podnovlju je izuzetno dobar, narod koji ima dušu. Pet godina sam proveo na svojoj rodnoj Trebavi i godinu dana u Šekovićima, ali nigdje ljudi nisu tako topli i srdačni kao ovdje. Uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju“, kaže jeromonah Maksim, koji se za mjesec dana sprema za Ameriku.Tamo ga je pozvao vladika, koji je prepoznao njegov trud i zalaganje.
Za samo godinu dana dvadesetosmogodišnji sveštenik Maksim Ilić uredio je da se obnovi manastir, da freskopisac iz Beograda iscrta oko 70 odsto unutrašnjosti, da se sagradi konak od oko 1.000 kvadrata, sa bibliotekom i deset apartmana, te da se sve oko manastira lijepo osvijetli.
Jeromonah Maksim je uredio i da se u manastir Presvete Trojice iz Grčke donesu mošti Svetog Nektarija, koje liječe od raka.
„Ostalo je mnogo započetog posla i volio bih da ga dovrši onaj koji me naslijedi, za dobrobit vjernika. Moja želja je bila da osujemo zadrugu i da od Grada Doboja uzmemo u zakup zadružno zemljište koje se prostire ispod manastira. Zasadili bismo lozu, zaposlili ljude i proizvodili vino. Namjeravao sam da osnujem ambulantu i već su mi neki doktori obećali da bi ljude tu liječili besplatno. Takođe, uspjeli smo da osnujemo odbor koji će pomagati mještanima koji ne žive onako kako bi trebalo, a pokušaćemo i da otvorimo javnu kuhinju i pripremimo im bar jedan topao obrok dnevno“, kaže jeromonah Maksim.
Sve što je ovaj mladi sveštenik uradio u poslednjih godinu dana, radio je da ljude privuče vjeri i hrišćanskim vrijednostima. Djeca iz Podnovlja na Badnje veče u manastiru su dobila paketiće, a na Božić su dijeljene česnice. U jednoj od njih je bio zlatnik. Do sada su organizovana tri poklonička putovanja – u Grčku, Rumuniju i Rusiju.
Lijepe vijesti se daleko čuju, pa su na molitvu u Podnovlje do sada dolazili ljudi iz Doboja, Modriče, Šamca, Dervente, Prnjavora, Banjaluke, ali i Italije, Njemačke, Švajcarske…
„U pamćenju će mi ostati i to da sam u Podnovlju, između mnogih, krstio i Nijemca, budistu“, prisjeća se jeromonah Maksim.
Aktivan i na Fejsbuku
Jeromonah Maksim kaže da crkva jeste mjesto gdje bi ljudi trebalo da se okupljaju, da se vrate tradicionalnim, porodičnim i moralnim vrijednostima, ali ne može se ni bez modernih dostignuća. Tako je on veoma aktivan na Fejsbuku, preko kojeg obavještava vjernike o dešavanjima, piše o vjerskim običajima i dijeli fotografije iz manastira i bilježi tok građevinskih radova na konaku.
Samo riječi hvale
Kada je ovaj mladi sveštenik prvi put kročio na Crkveno brdo u Podnovlju, priznaje da ga je prizor zapuštenog manastira veoma obeshrabrio, ali nije odustao. Smeće i korov je raščistio uz pomoć svojih prijatelja, a kada se pročulo za dašak života koji je donio u mjesto, ni jedan posao ili akcija nije više prošao bez pomoći mještana – što fizičke, što finansijske. Dosta im je pomogao i Grad Doboj.
Ne zna se ko za koga ima više riječi hvale, mještani za sveštenika ili on za njih.
„Jeromonah Maksim je uporan, kada nešto naumi da uradi, on to i uradi. Zato je za kratko vrijeme i uspio da preporodi manastir i da privuče ljude da dolaze. Lijepo smo sarađivali svih ovih mjeseci, a nedavno je organizovao i večeru zahvalnosti za mještane, koji su doprinijeli obnovi manastira“, kaže predjsednik Mjesne zajednice Podnovlje Mile Kalabić.
Istorija manastria Presvete Trojice
Obnova manastirskog hrama Presvete Trojice u Podnovlju počela je 2008. godine, a izgradnjom je rukovodio Manojlo Blagojević. Odlukom episkopa zvorničko-tuzlanskog Vasilija 21. avgusta 2011. godine hram je proglašen Srpskim pravoslavnim manastirom Presvete Trojice.
„Prvo bogoslužbeno mjesto u Podnovlju bilo je baš na mjestu današnjeg metoha na kom je 1895. godine podignuta crkva brvnara. Prva molitva je bila na Sv. Stefana Dečanskog 24. novembra 1895. godine. Drugi hram na mjestu crkve brvnare bio je posvećen prazniku Silaska Svetoga Duha. Nije poznato kada je podignut i ko ga je osveštao. Zbog dotrajalosti, ovaj hram je srušen 1984. godine. Na njegovim temeljima sagrađena je današnja manastirska crkva“, piše na zvaničnoj stranici Eparhije zvorničko-tuzlanske.
Željka Javorac
