Asistenti u nastavi bili bi od velike koristi djeci sa Daunovim sindromom koja su uključena u program inkluzije, ali i njihovim učiteljima, smatraju roditelji u Doboju.
Oni apeluju da, osim djeci sa autizmom, đacima koji koriste invalidska kolica, i mališanima sa Daunovim sindromom bude omogućen pomoćnik u školi.
Šestogodišnja Vanja, kćerka Srećka Stankovića, pohađa prvi razred Osnovne škole “Sveti Sava”, za svoj uzrast se dobro uklopila među vršnjake, ali roditeljima i učiteljici bi asistent olakšao njen boravak u školi.
“Nama bi asistent mnogo značio, ali i učiteljici, koja nam daje veliku podršku. Uklopila se solidno, učimo s njom, edukujemo je, socijalizujemo koliko možemo”, kaže Srećko Stanković.
Iako je rad sa djecom sa posebnim potrebama inspirativan, navodi Jelena Šumatić, Vanjina učiteljica, on je istovremeno i težak, jer očekivanja imaju ne samo njeni, nego i roditelji ostalih učenika.
“Mislim da i zbog tih očekivanih ishoda, a i zbog ostale djece, više bismo postigli i sa Vanjom i sa drugom djecom kada bismo imali asistenta u nastavi. To bi olakšalo i meni i njoj, ali u svakom slučaju nekako se snalazimo”, navodi Šumatićeva.
Kakva su iskustva dobojskih osnovnih škola sa djecom sa posebnim potrebama, moglo se čuti na okruglom stolu, koji je nedavno održan u OŠ “Sveti Sava”, jednoj od tri gradske škole u kojima se obrazuju takva djeca.
“Mi u školi imamo dva učenika (sa posebnim potrebama), jedan ima dijagnostikovan autizam, a drugi Daunov sindrom, iz tog razloga smo posegnuli za ovim okruglim stolom, koji bi trebalo da ima za cilj da škole razmijene iskustva u radu sa ovom djecom”, navela je Radmila Dakić, direktorica OŠ “Sveti Sava”.
Osim djeci koja se školuju, asistenti su potrebni i odraslima, ali personalni, poručili su svojevremeno iz ovdašnjih udruženjima osoba sa invaliditetom jer nijedna takva osoba koja živi na području Doboja nema personalnog asistenta, a taj humani posao najčešće obavljaju članovi njihovih porodica ili prijatelji.
(NEZAVISNE)
