Kuća u dobojskoj ulici Nikole Tesle na broju 116 treću godinu je pusta. Majka i sin stradali su u poplavi. Smrt u oči gledali su i Stokići, njihove komšije i rođaci.
Ni tri godine poslije nisu se kažu oporavili, ni zaboravili.
“Tako da sam uspio spasiti živu glavu i mjesec dana sam bio kod ljudi u Šestoj proleterskoj. Najteže mi pada neodgovornost za sve ovo što se desilo, neinformisanje javnosti, moglo se ko i za izbore glasnogovnikom doći ulicom, pozivat ljude da se sklone“, rekao je Zoran Stokić.
Ni danas ih nisu zvali na obilježavanje godišnjice. Poplavljenim smeta i što se ništa ne radi na uređenju korita Bosne i gradnji nasipa.
“Samo gledam hoće li Bosna da izađe ponovo, to je sada jedina preokupacija, strah me od svake naredne vode”, kaže Jovanka Jović.
Strah je opravdan, ne kriju dobojske vlasti. Uređeni potoci, oćčišćeni sprudovi i stotinjak metara betonske zaštite, ne štite grad.
“Nasip nije završen, grad nije siguran. Mi smo više puta apelovali prema Vladi RS sa zaključcima i odlukama”, istakao je Nebojša Marić, zamjenik gradonačelnika Doboja.
Jedanaest žrtava sjetili su se minutom ćutanja. Položeni su i vijenci na ploču sa njihovim imenima. Za opoziciju bacanje cvijeća u Bosnu je bio primjereniji način da se obilježi Dan sjećanja.
Osim dogovora nadležnih, za spriječavanje slične katastrofe u budućnosti, trebaju i milioni. Vrijednost projekta gradnje nasipa procjenjuje se na oko 24 miliona maraka. Grad je spreman da obezbijedi pare za izuzimanje zemljišta, ali svi radovi u koritu rijeke su kažu, u rukama Vlade. (atv.bl)
