Slike divljih deponija otpada na svakom koraku su, nažalost, naša svakodnevnica. Najčešće na seoskom području, ali i u samom predgrađu, pa nerijetko i na rubu neke od gradskih ulica. Počinje uglavnom tako što neko odabere “pogodno” mjesto i tamo odbaci nekoliko kesa smeća, a završava gomilama otpada, građevinskog materijala preostalog od kućnih radova, starim kućnim aparatima, pa čak i leševima mrtvih životinja.Kada takva deponija preraste u problem opasan po zdravlje i okolinu, skloni smo tome da optužujemo sve i svašta, osim samih sebe. Teško je spriječiti ovakve pojave, a još su rjeđi primjeri da se u sopstvenoj sredini zasuču rukavi I problem eliminiše.
Jedan takav, rijetki svijetli primjer,ovih dana bilježimo u Pridjelu Gornjem kod Doboja. Trebalo je punih dvadeset godina da se u glavama ljudi upali lampica i stvori odlučnost da se počisti ispred svog praga. Zasukali su rukave, eliminisali ružnu sliku i smrad, i jednom zauvijek stavili tačku na divlju deponiju prepunu smeća. Korak više koji su učinili je za primjer i poštovanje- na očišćenoj lokaciji podigli su dječije igralište.
Amir Džanić iz Savjeta MZ Pridjel Gornji kaže da je inicijativa koju je iznijela grupa mještana naišla na odličan odziv, a elan je bio tim veći jer su bili odlučni da umjesto dotadašnje ružne slike stvore dječije igralište. Radne sate, trud i znoj nisu mjerili, a za dodatnu pomoć su se obratili lokalnoj zajednici.
Dobra organizovanost mještana uvijek je nailazila na podršku prvog čovjeka grada.Tako je bilo i ovaj put. Gradonačelnik Obren Petrović, koji je obišao finale ove priče, naglašava da je stvorena slika istinski lijepa i pozitivna, te da je teško povjerovati da je to prije kratkog vremena bilo smetlište. Petrović ponavlja da mu je bitna inicijativa i ideja koja dolazi sa terena, i da će uvijek podržati trud i ulaganja.Gradonačelnik je iskazao spremnost da pomogne mještanima ovog naselja i kada je u pitanju uređenje putne infrastrukture, kako bi se život u seoskoj sredini odvijao na dostojnom nivou i u skladu sa svakodnevnim potrebama.
I tako… Jedna deponija je eliminisana. Ostalo ih je, nažalost, još mnogo, previše. Gradske vlasti rade na rješenju problema odlaganja otpada u seoskim naseljima,a sve zajedno je, kao i sve ostalo, uslovljeno novcem koga nikad nema onoliko koliko je potrebno. U međuvremenu, mnogo toga se mora uraditi u glavama i svijesti ljudi, onih koji bez razmišljanja u šume i potoke bacaju smeće.
A zar nije ljepše imati dječiji smijeh i graju, na igralištu koje će ih naučiti kako se čuva i voli svoje dvorište i svoja zemlja?
I.M.
