U Gostoviću, u opštini Zavidovići, godišnji susret bivših mještana ovog kraja, Srba koji su 1992. protjerani iz svojih domova.
Izbjeglo ih je oko 3.000, a do sada se vratilo tek desetak.
I oni koji su se vratili u Gostović, posustaju. Branislav Ristić vratio se 2005. godine, ali je nakon 10 godina odustao i preselio se trajno u Doboj. Nije, kaže, bilo podrške povratku.
– Isprva je bilo malo provokacije, kasnije malo se to smirilo. Sve obećavaju, viču napravite spisak za održivi povratak, biće, predamo papire, ali nema od toga ništa, – rekao je Ristić.
Većina Gostovićana živi u Modriči. Ima ih i u Šamcu i Vukosavlju i drugim opštinama, a u rodni kraj dolaze prve nedjelje po Petrovdanu. Tek da ih, kažu, želja mine. Danas su dočekali i vladiku Hrizostoma i osveštali novoizgrađenu nadstrešnicu ispred crkve Svetog Nikole u Čardaku.
– Mi smo odavde fizički otišli, ali smo duhovno još prisutni i nikada nećemo otići. To govori šta smo uspjeli da obnovimo, sve je ovo bilo porušeno, – izjavio je Bogdan Božić.
– Plačemo za svojim krajem uvijek, ali šta imamo od toga, ništa. Ne možeš naći gdje je bila kuća, niti znaš gdje je kuća,- kaže Dragica Cvjatković.
– Tu mi je otac sahranjen. Tu je poginuo, to me najviše privlači, – rekla je Ruža Gojković.
Srušene i spaljene kuće , oštećena groblja, loša infrastruktura, sve to potpuno je zaustavilo povratak u Gostović. Klima se ,kažu izbjegli Srbi, pomalo mijenja, ali je preduslove za povratak trebalo obezbijediti mnogo ranije.
– To bi trebalo da su neke veće donacije. Da se dadnu da bi se moglo uspjeti da se jedan dio naroda vrati i ovo je izuzetno lijepo mjesto i ovdje je živjela 22 srpska sela u dolini Gostovića,- istakao je predsjednik Udruženja Gostovićana Modriča Radenko Lazić.
Raseljeni na sve strane, jednom godišnje Gostovićani obiđu grobove predaka i zapale svijeće. Da rodni kraj neće zaboraviti, iako daleko od njega, pokazuje i inicijativa za obnovu manastira Udrim iz 15. vijeka.
