Kada nastupi period apsitencije, teško je ne zapitati se hoće li se ikada sve vratiti na staro! Razloga za brigu, međutim, nema…
Da bismo bili sigurni da se dobro razumijemo: celibat je dobrovoljno odricanje od seksa. Prisilni celibat je takođe razdoblje bez seksa, samo se nije dogodio zato što smo to želeli, nego seksa, koji smo i te kako želeli, nije bilo ni na vidiku. Naravno: ako ste toliko očajni, uvijek možete pronaći nekoga da odradi tehnički dio posla, među dripcima iz lokalnog kafića uvijek će biti dobrovoljaca. Ali malo nas je koje možemo zapasti baš u toliki očaj.
Nemamo ništa protiv celibata. To je potpuno lična stvar – i kao takva, slobodan je izbor svakog od nas. Ponekad apstiniranje od seksa može učiniti stotinu puta više dobrog za osjećaj samopoštovanja negoli najluđe seksualne vratolomije s najzgodnijim frajerom. Ali ne govorimo ovde o ženama koje se odriču seksa iz nekog posebnog razloga: ovde je riječ o onima koje su prezaposlene, pa im je ljubavni život u rasulu, govorimo o samohranim majkama koje sve raspoloživo vrijeme ulažu u podizanje djeteta…
Čak i bračni parovi zapadaju u sušna razdoblja – kad im je odnos toliko uzdrman da im nije do seksa. Ponekad je lakše reći “ne večeras, dragi, boli me glava”, nego se pokušati motivisati za seks za koji nedostaje snage, energije ili bezbrižnosti. Zapravo, gotovo nema žene koja barem jednom nije došla u fazu u kojoj joj se seksualni život, iz ovog ili onog razloga, činio luksuzom koji sebi ne može priuštiti.
Hoću li zaboraviti? Hoću li znati?
Dobro je poznata činjenica: ako je ženi do seksa, uvijek može pronaći partnera. Međutim, mnoge su od nas upadale u prisilni celibat zato što nam nije bilo SAMO do seksa: činio nam se nekako nepotpunim, nedovoljnim ako ga ne prate šetnje parkom, ugodni razgovori, cvijeće i odlasci u bioskop, piše Cosmopolitan.
No važno je reći još nešto: žene u fazama seksualne suše počinju da brinu o trista stvari odjednom – hoće li ikada ponovno voditi ljubav, hoće li izgubiti želju, hoće li ispasti iz forme, zaboraviti veštine dobrog seksa, hoće li im preduga apstinencija štetiti zdravlju. Srećom, ljekari i psiholozi kažu da je odgovor na većinu ovih pitanja negativan. Doduše, istina je da seks donekle nalikuje sportu: za održavanje forme neohodan je trening. No, to istovremeno ne znači da će vaši seksualni mišići, ako ih redovno ne održavate, omlohaviti i postati neupotrebljivi. Kad se radi o seksu, dobra stvar je što nikad nije prekasno da se ponovo aktivirate. Nakon kraćeg razdoblja urednih odnosa, sve će biti isto kao što je bilo – povratak u formu u ovom sportu nemjerljivo je brži nego u ostalim.
Seks nakon duge apstinencije može biti pomalo neugodan, ali to je problem koji se rješava s malo lubrikanta i(li) dovoljno strpljenja.
Znamo da je seks mnogo više od golog čina penetracije. Tu je i naša potreba za dodirom, milovanjem, ljubavi, za zbližavanjem. Bebe koje ne dobijaju nježnost tjelesnog dodira odrastaju emocionalno zakinute. Jednako je i s odraslima. Dodir nam pomaže da se emocionalno povežemo s drugima.
Seks je ijlep zbog zbližavanja i otkrivanja, a to je dimenzija koju sami sebi ne možete priuštiti. Ako seks ogolimo na mehaniku, on nije mnogo više od gimnastičke vježbe. To najbolje znaju prostitutke: one su spremne raditi sve što mušterija može platiti, ali se ne ljube ni za kakav novac. Jer poljubac je ono što seksu daje intmnost: bez toga, to je običan “fizički posao”.
U filmu Četrdeset dana i četrdeset noći glavni junak, Met, odlučuje da živi bez seksa četrdeset dana. Na kraju će doći do zaključka da je to gotovo nemoguće. Ne moramo se složiti, jer se Met po mnogočemu razlikuje od nas. Najpre, on je uspaljeni mladi momak, a drugo – to je ipak film. Ali njegov zaključak i same možemo lako potpisati: tek kad ostanemo bez seksa, shvatimo koliko nam zaista znači. U tome je i blagodat i prokletstvo života bez seksa; seksualno sušna razdoblja mogu biti smirujuća i omogućiti vam da spoznate što zaista tražite od veze.
Poput prve kockice čokolade
Premda život bez seksa neće ostaviti posljedice na vaše zdravlje, malo je ljudi koji će tako dobrovoljno živjeti do kraja života. Seks svakako nije sve; on čak nije ni najvažnija ljudska aktivnost (ako trezveno razmislite od čega se on zapravo sastoji, shvatit ćete da je to jedna prilično komična ljudska aktivnost). Sigurno na svijetu postoje važnije stvari – premda nismo zaboravili da upravo zahvaljujući seksu naša vrsta postoji, ali to je neka sasvim druga priča.
Ono što je čudno kod celibata jeste to kada vidimo dvoje ljudi koji se ljube ili neku intimnu scenu na filmu, odjednom tijelom prostruji osjećaj koji mozgu šalje poruku: bilo bi lijepo da se to događa meni. Možda čak i niste primjećivali koliko vam nedostaje, sve do takvog slučajnog upozorenja: i onda ste se pretvorili u požudno čudovište.
Da, u sušnim razdobljima najbolji je trenutak kad ih napuštate, kada se napokon dokopate oaze. Fantastičan je okus prve kockice čokolade, nakon što je dugo niste probali. Jednako tako – prvi seks nakon duge apstinencije ono je zbog čega se sve to isplati. Nije moguće ponovno postati djevica, ali mnoge žene koje su doživjele takvo iskustvo zaklinju se da prvi dodir nakon dugo vremena (pogotovo ako on dolazi od osobe čiji dodir doista želite) nepogrešivo podsjeća na onaj nezaboravni dan kada vas je neki zgodni klinac uhvatio za ruku i povukao vas negdje u mrak.
