Ovu zimu, koja je već zabijelila sela nadomak Kotor Varoši, 68-godišnja Rađena Milić dočekuje kako niko ne bi smio – na ledenoj zemlji, u šatoru.

Podignut u zavjetrini, iza jedne magaze u selu Novakovići u Kruševom brdu, šator je već neko vrijeme dom ovoj starici i njenom nezaposlenom i bolesnom sinu Milojku (35).

Na tako težak život natjerale su ih mnoge muke i splet okolnosti, priča za Srpskainfo Rađena koju smo posjetili u njenoj improvizovanoj kući na jednom od vrhova Kruševog brda.

Njenog sina nismo zatekli, pa nam je ona ispričala djelimično svoju sudbinu. U selu živi još svega nekoliko ljudi, ali ni njih nismo zatekli.

Godinama je, priča starica, živjela u Srbiji, ali prije nekoliko mjeseci vratila se u rodni kraj upravo da bi bila sa sinom koji je ovdje došao da radi.

Nije planirala da živi ovako, ali drugog načina trenutno nema, jer nema ni novca da bilo šta promijeni. Stara kuća na zemlji na kojoj je podignut i šator odavno je srušena, a drugo gdje nemaju da odu, tvrdi ona.

Porodice ima, ali nisu u mogućnosti da je prihvate, kaže. U magazi su kaže, neko vrijeme i spavala, ali sada im ni to nije dozvoljeno.

Nada se, ipak, da će neka vrsta pomoći stići i da neće prezimiti u ovim ekstremno teškim uslovima.

– Posebno mi je teško zbog sina, jer je on bolovao od tuberkuloze i za njega je ovo još teže. A i obolio je dok čuvajući ovce i spavajući u šatoru – kaže Rađena, dok nam pokazuje vreće oraha koje je sakupila i koje bi, kaže, prodala, da ima kome i kako.

Na teške uslove u kojima ovi ljudi žive pažnju su skrenuli humani ljudi iz Kotor Varoša i Udruženja “Vileno kolo”,koji su im prije dva dana takođe bili u posjeti i donijeli hranu i druge potrepštine.

Oni su već alarmirali i lokalne vlasti i javnost kako bi se što prije našlo neko rješenje za njihov smještaj.

Rađena nam, ipak, kaže da bi za nju velika pomoć bila i kada bi joj se pomoglo da sw vrati u Srbiju, gdje kaže ima gdje da bude.

- Tamo imamo kuću, ali nemamo novca da odemo – tvrdi ona.