Voda u Kotorskom kamen spoticanja dobrim komšijskim odnosima Bošnjaka i Srba

Radovi na rekonstrukciji elektro mreže i iskop kanala za polaganje podzemnog kabla u Kotorskom kod Doboja uzbunili su Bošnjake, koji su ubjeđeni da se mimo njihovog znanja i saglasnosti rade pripreme za priključenje vodovodne mreže sa lokalnog vodovoda komšijima Srbima sa druge strane magistralnog puta Doboj – Derventa.

Gotovo dvije decenije traje odbijanje domicilnih Bošnjaka iz Kotorskog da i svojim komšijima u drugom dijelu te mjesne zajednice dozvole da se njihove kuće priključe na vodovod, koji su prije rata sagradili mesnim samodoprinosom. Pored toga, čini se da su osmišljenim pritiscima nastojali da odvrate od ostanka u tom naselju  srpske prognanike iz Vozuće i sa Ozrena. Razlog je što zemljište Zemljoradničke zadruge “Bosnakop” sa 125 placeva Srba, dodjeljenih od strane Grada, smatraju svojim. Ono im je arodancijom oduzeto davne 1964. godine i isplaćeno, ali Bošnjaci se ne mire sa tim da im mje zemlja zakonski oduzeta i pravedno isplaćena i žele je nazad u svoj posjed.

Istina, prestali su sa “tradicionalnim” okupljanjima 17.og u mesecu u znak protesta što su im još uvijek komšije Srbi, tvrdeći da su svoje kuće podigli na njihovoj zemlji. Ali nikada nisu prestali sa opstrukcijama, branili su gradnju crkve u srpskom delu naselja, priključak telefona i izgradnju kanalizacije i uglavnom uspjevali u tome.

Jedino su se do sada prije par godina pokolebali kada kada im je zatrebao lokalni fudbalski stadion, jer su im u susednom Johovcu Hrvati otkazali dotadašnje gostoprimstvo. Ponuđeno im je da Grad pomogne gradnju igrališta u njihovom naselju, a da zauzvrat Srbima dopuste priključak na lokalni vodovod, prvo su to prihvatili, ali su se i za to ubrzo pokolebali.

"Ne moraju nam dati zemljište “Bosnakopa” za gradnju igrališta, niti pomoći finansijski gradnju, ali vodu Srbima nećemo dati", preovladao je inat i bio je stav Bošnjaka na sastanku u svom djelu Mjesne zajednice.

Kada su im iz gradske uprave ponudili da sagrade svlačionice uz stadion i Dom kulture zajednički za njih i Srbe, a da komšijama ipak ustupe vodu, i taj je prijedlog odbijen.

Bilo kako bilo, Grad nije želio da uslovljava da pomogne Bošnjacima u razvoju ni njihovog dijela naselja i čini se da su se više trudili da oni budu zadovoljniji. Pomogli su izgradnju infrastrukture, čak su stimulisali rad fabrike obuće, koju je u Kotorskom otvorio investitor iz Federacije. Ali, samo na ovom primjeru uskraćivanja prava na vodu u 21. vijeku je sramotno, zbog čega se ne može reći da stotinjak srpskih porodica u ovom naselju, 16 kilometara udaljenog od Doboja, ima život dostojan čovjeka. Njega od izgnanstva sa svojih ognjišta, barem do sada, nisu imali.

NEHUMANO

"Nehumano je, nije ljudski, a nije ni u vjerskoj tradiciji Bošnjaka, da 15 godina branimo priključak vode komšijama Srbima, ali je jednostavno jaka struja da se to ne dozvoli. Osim grupe koja godinama vodi sudski spor za oduzimanje zemlje srpskim izbjeglicama, sada je jak uticaj i lokalnih vehabija koji su izričito protiv", kaže nam jedan od umjerenih Bošnjaka, koji je u rukovodstvu MZ, ali razumljivo ne želi da mu pomenemo ime.

Lj. Đurić
 

Tagovi: