Dik Čejni, najmoćniji potpredsjednik u savremenoj istoriji SAD i glavni arhitekta "rata protiv terorizma", preminuo je u 84. godini, saopštila je njegova porodica.

Čejni, 46. potpredsjednik SAD, služio je uz republikanskog predsjednika Džordža V. Buša tokom dva mandata, od 2001. do 2009. godine, i decenijama je bio jedna od najuticajnijih, ali i najkontroverznijih ličnosti u Vašingtonu.

U svojim poslednjim godinama, iako je ostao tvrdi konzervativac, Čejni je bio uglavnom izolovan unutar Republikanske partije zbog oštrih kritika na račun predsjednika Donalda Trampa, kojeg je nazivao "kukavicom" i "najvećom prijetnjom republici u istoriji".

On je imao i ključnu ulogu u uvođenju zemlje u nesretni rat u Iraku zasnovan na pogrešnim pretpostavkama.

Veći dio svog života patio je od kardiovaskularnih bolesti, preživio je niz srčanih udara, vodio ispunjen i snažan život te je živio mnogo godina u penziji nakon transplantacije srca 2012. godine, koju je u intervjuu iz 2014. godine nazvao "darom samog života", prenosi CNN.

Al-Kaida

On je je bio u Bijeloj kući, dok je predsjednik bio izvan grada, oštrog, vedrog jutra 11. septembra 2001. U djeliću sekunde užasa kada je drugi oteti avion udario u Svjetski trgovinski centar u Nju Jorku, rekao je da je postao promijenjen čovjek, odlučan da osveti napade koje je orkestrirala Al-Kaida i da ojača moć SAD-a širom Bliskog istoka neokonzervativnom doktrinom promjene režima i preventivnog rata.

- U tom trenutku, znali ste da je ovo namjerni čin. Ovo je bio teroristički čin - prisjetio se tog dana u intervjuu CNN-u 2002. godine.

Kasnije je razmišljao o tome kako su ga napadi ostavili s neodoljivim osjećajem odgovornosti da obezbijedi da se takav napad na domovinu nikada više ne ponovi. Međutim, percepcije da je on bio jedina pokretačka snaga iza rata protiv terora i američkih poduhvata u Iraku i Avganistanu su obmanjujuće.

Savremeni i istorijski izvještaji o administraciji pokazuju da je Buš bio svoj samozvani "Onaj koji donosi odluke".

Promijenjeni čovjek

Iz bunkera duboko ispod Bijele kuće, Čejni je prešao u krizni režim, usmjeravajući odgovor nacije pogođene tugom koja se iznenada našla u ratu, naviodi CNN i dodaje da je dao izvanrednu naredbu da se odobri obaranje svih otetih aviona u slučaju da su se uputili prema Bijeloj kući ili zgradi američkog Kapitola.

Za mnoge, njegovi česti odlasci na "neotkrivene" lokacije izvan Vašingtona kako bi se očuvao predsjednički lanac nasljeđivanja ojačali su njegovu sliku svemoćne figure koja vodi tajni rat iz sjene. Njegova jastrebovska i alarmistička perspektiva nacije koja se suočava s ozbiljnim prijetnjama nije bila izuzetak u to vrijeme - posebno tokom traumatičnog perioda koji je uključivao slanje antraksa poštom i snajperske pucnjave oko Vašingtona, što je pogoršalo osjećaj javnog straha iako nije bilo povezano s 11. septembrom.

Napadi 11. septembra pokrenuli su američki rat u Avganistanu s ciljem svrgavanja talibana, koji su skrivali Al-Kaidu, iako je vođa terorističke grupe Osama bin Laden pobjegao. Ubrzo je Čejni agitirao za proširenje američkog napada na Irak i njegovog vođu, Sadama Huseina, čijim je snagama pomogao da se izbace iz Kuvajta u prvom Zaljevskom ratu kao šef Pentagona u vrijeme predsjednika Džordža Buša.

Jedna od najozloglašenijih tvrdnji

Njegova agresivna upozorenja o navodnim iračkim programima oružja za masovno uništenje, navodnim vezama s Al-Kaidom i namjeri da teroriste snabdiju smrtonosnim oružjem za napad na Sjedinjene Američke Države odigrala su ogromnu ulogu u postavljanju temelja za američku invaziju na Irak 2003. godine. Izvještaji Kongresa i druge poslijeratne istrage kasnije su pokazale da su Čejni i drugi zvaničnici administracije preuveličavali, pogrešno predstavljali ili nisu pravilno prikazali netačne obavještajne podatke o programima oružja za masovno uništenje za koje se ispostavilo da ih Irak nije posjedovao. Jedna od njegovoj najozloglašenijih tvrdnji, da se glavni otmičar aviona 11. septembra, Mohamed Atta, sastao s iračkim obavještajnim zvaničnicima u Pragu, nikada nije potvrđena, uključujući i od strane nezavisne komisije za napade 11. septembra.

Ali Čejni je 2005. godine insistirao da su on i drugi visoki zvaničnici djelovali na osnovu "najboljih dostupnih obavještajnih podataka" u to vrijeme.

Iako je priznao da su nedostaci u obavještajnim podacima bili očigledni u retrospektivi, insistirao je da je svaka tvrdnja da su podaci "iskrivljeni, prenaglašeni ili izmišljeni" "potpuno lažna".

Gvantanamo

Sukobi u Iraku i Avganistanu takođe su odveli SAD mračnim pravnim i moralnim putem, uključujući "pojačana ispitivanja" osumnjičenih za terorizam, što su kritičari oštro nazivali mučenjem. Ali Čejni koji je bio u središtu svakog aspekta globalnog rata protiv terorizma - insistirao je da su metode poput waterboardinga sasvim prihvatljive. On je takođe bio otvoreni zagovornik držanja osumnjičenih za terorizam bez suđenja u zaljevu Gvantanamo na Kubi - praksa koju su kritičari u zemlji i inostranstvu nazvali uvredom temeljnih američkih vrijednosti.