Ognjen je najmlađi prodavač povrća u Lijevče polju (FOTO)

Slobodanka Majkić, samohrana majka petoro djece iz sela Mokeš u Lijevče polju, svakoga jutra ustaje u četiri sata. Zajedno sa četrnaestogodišnjim sinom Ognjenom sprema povrće za pijacu.

Već u pola šest ujutro treba da zauzme svoje mjesto na zelenoj pijaci u Gradišci i dočeka prve kupce. Na ovaj način Slobodanka prehranjuje djecu sprema ih za školu, nabavlja ogrev.

„Dan prije oberemo,očistimo i klasiramo povrće za pijacu. Imamo četiri dunuma  obradivog zemljišta. Uzgajamo krompir, paradajz, papriku, luk, mrkvu, celer, gotovo sve vrste povrća. Pomažu mi djeca, a najviše najstariji Ognjen. On sa mnom utovari povrće u auto, istovari i posloži ovdje na pijaci. Veoma je dobro i poslušno dijete svjestan potreba koje su pred nama“, kaže Slobodanka.

Ognjen, vječito nasmijani dječak, u septembru će u deveti razred osnovne škole u Lamincima. Poput ostalih vršnjaka nema vremena za vožnju biciklom, kupanje i fudbal. Svakodnevno pomaže majci u navodnjavanju i berbi povrća. Ognjen je majčina desna ruka i prepoznatljivo lice na pijaci. Najmlađi je prodavač povrća u Lijevče polju.

„Svjestan sam koliko se moja majka zalaže da bi smo preživjeli. Zato joj i pomažem. Nije mi teško, važno je da ne zakasnimo na pijacu. Uvijek pri povratku kući bratu i sestrama kupimo slatkiša tako da i oni osjete da smo prodali povrće i donijeli novaca za nekoliko narednih dana. Sada ću u deveti razred, trebaće nam dosta novaca da se spremimo u školu“, kaže Ognjen.

Navikli su i potrošači na Slobodanku i Ognjena. Od njih rado kupuju sezonsko povrće i kažu da su prezadovoljni.

„Pošteni su i drže do kvaliteta. Kada od njih kupim paradajz ili paprike i naiđem na Ognjenov osmijeh cijeli dan sam raspoložena. Ognjen može drugoj djeci biti primjer. Pomaže majci, ne preza ni od fizičkih poslova, ponekad malo odrijema u automobilu ovdje na pijaci, ali uvijek je nasmijan", rekla je jedna srednjovječna Gradiščanka koja nije željela da joj se ime pominje u javnosti.

Najmlađa Slobodankina ćerkica ima tek tri godine, Ognjenu je četrnaest. Na pijaci zarade i za hljeb i struju, ali i za grijenje za zimu i druge potrebe.

„Imam zlatnu djecu. Dok je Ognjen ovdje sa mnom na pijaci ostalih četvoro su kod kuće, igraju se i paze jedno na drugo. Složni su, sve ono što im nedostaje nadomjeste velikom međusobnom ljubavlju“, kaže Slobodanka Majkić, vrijedna i okretna samohrana majka iz Mokreša, sela koje razdvaja Gradišku od Srpca.

Ova šestočlana porodica nema riješeno stambeno pitanje. Podstanari su. Nadaju se da će kada se Ognjen opaše snagom stati na „zelenu granu“. I Ognjen je optimista, što potvrđuje i njegov široki dječački osmijeh, u kome se krije mnogo briga i problema.

Boško Grgić