Novinarske muke sa sagovornicima: Tamo gdje su pare, tamo je i muk

Postavljanje pitanja političarima ili pojedinim institucijama ponekad može da bude noćna mora za svakog novinara. Političari se ne javljaju, institucije ne odgovaraju, a portal mojabanjaluka.info je istražio koga novinari u Srpskoj najteže „ulove“ za izjavu i od koga najteže dobijaju odgovore.

Novinarka AlJazeere Balkans Ljiljana Smiljanić za naš portal kaže da je teže doći do informacija ili izjave nekog zvaničnika što je on na važnijoj poziciji. Člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika ili predsjednicu RS Željku Cvijanović jednostavnije je, kaže ona, pitati za podatke ili informacije nego slati zahtjev i čekati odgovor, jer najčešće ćete se načekati, ako ikad i stigne.

- Problem je u tome što pitati možete jedino ako je zakazan neki događaj ili press na kojem će biti. Ipak, veći problem mi je bilo to što nisam uspjela da dogovorim nijednu izjavu Petra Đokića od trenutka kad je imenovan za ministra industrije, energetike i rudarstva, a poslije i ministra energetike i rudarstva iako mail pošaljem bar dva dana ranije - ističe Smiljanić.

Par puta je, dodaje ona, zaustavljala Đokića u Narodnoj skupštini RS, ali bi on rekao da trenutno ne može da mi odgovori, jer ne zna podatke napamet i da treba da ih tražim preko kabineta.

- Ako se ne varam, to traje pet godina. Uglavnom odgovore na pitanja dobijem mailom ako ih dobijem, što za televizijski prilog i nije najbolja opcija, a u posljednje vrijeme nije često ni na događajima ili presovima da bi novinari mogli bilo šta da pitaju. Što se tiče ostalih ministarstava u Vladi RS, ako mail pošaljem bar dan ranije, izjavu ću dobiti, kao i podatke - rekla je Ljiljana Smiljanić.

Ona dodaje da problema ima i sa privatnim preduzećima kad je riječ o slobodi pristupa informacijama, ali i to zavisi od teme. Ako se radi o sumnji u neke nepravilnosti ili zloupotrebe nekog iz te firme, najčešće će stići odgovori mailom ili neće stići uopšte.

- Dodatni problem je sam Zakoni o slobodi pristupa informacijama od javnog značaja RS i BiH, koji su osim dugih rokova za odgovor (novinarima informacije često trebaju istog dana kada su ih i tražili), predvidjeli još neke mogućnosti koje naročito institucije koriste da izbjegnu odgovor ili dostavu podataka - istakla je Smiljanić.

Šampioni ignorisanja novinarskih pitanja

Za Vanju Stokić sa portala „eTrafika.net“ saradnja je najteža sa policijom Srpske. Ona ističe da su policijske uprave „šampioni u ignorisanju novinarskih pitanja, ali i najveći muljatori kada se odluče da na neko pitanje i odgovore“.

- Tako nije bilo ranije, barem ja nemam takvo iskustvo, ali kada su počeli policijski pritisci na grupu „Pravda za Davida“, ova institucija se potpuno zatvorila ka novinarima, barem kada se radi o ovoj temi - smatra Stokić.

Ona ističe da je u januaru tražila vrlo konkretne informacije o tome šta se desilo sa policajcem koji je identifikovan kao službenik koji je šutirao građane na Trgu Krajine 25. decembra prošle godine, da li je kažnjen i kako, te da li je upravo on privodio građane 21. januara ove godine, takođe na Trgu Krajine.

- Odgovori nikad nisu stigli, čak ni nakon nekoliko mojih dopisa i telefonskih poziva, jednostavno se prave naivni i govore da ne znaju o čemu pričam i da ponovo pošaljem zahtjev za informacije. Sa druge strane, kada radim temu koja za policiju nije toliko škakljiva kao „Pravda za Davida“, odgovori stignu jako brzo - ističe Vanja Stokić.

Drugi problem sa MUP-om je, nastavlja ona, što se oni drže svog strogo birokratkog jezika i često toliko zakomplikuju odgovor da ti uopšte i ne pruže informacije koje tražiš, već idu na to da te zbune pozivanjem na gomilu pravnih propisa i klasifikacija djela.

- Prošle godine sam imala jednu simpatičnu situaciju upravo sa MUP-om kada mi je jedan od čitalaca javio da je njegov komšija pretučen nasmrt i da se slučaj zataškava. Policija zaista ovaj slučaj nije ni spomenula ni u jednom saopštenju, iako je već prošlo desetak dana. Kada sam im poslala pitanja, između ostalog i to zašto su taj događaj izostavili iz redovnog informisanja javnosti, svim medijima je stiglo saopštenje sa djelimičnim odgovorima na moja pitanja, gdje MUP ponosno saopštava da su počinioci uhvaćeni. Time su moju priču dali svim novinarima - prisjeća se Vanja Stokić.

Izložba pitanja

Ona smatra da bi bilo više nego dobro da novinari naprave izložbu pitanja na koja nikad nisu dobili odgovore i da na toj izložbi prilože sve zahtjeve za informacije i mailove, pa da se vidi koliko nas ko ignoriše, ali i kakve odgovore dostavlja.

Uroš Vukić iz „Nezavisnih novina“ najteže sarađuje, kao i većina novinara iz cijele BiH, sa Tužilaštvom BiH, odnosno portparolom ove institucije Borisom Grubešićem koji je u stanju da ignoriše i desetak puta ponovljeno isto pitanje.

- Ubjediljivo najgore za saradnju je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje po pravilu uvijek ignoriše novinarska pitanja, a ako kojim slučajem i odgovore, kažu da da nemaju komentar. Vrlo teško ili gotovo nemoguće je dobiti i odgovore na pitanja od javnih pa i privatnih preduzeća u Republici Srpskoj i BiH koji ne vole da ih novinari bilo šta pitaju - kaže Vukić.

Redovna je praksa da javna preduzeća usmjeravaju na nadležno ministarstvo ili Vladu Republike Srpske, a onda to isto Ministarstvo kaže da oni nemaju ništa sa tim već da pitamo javna preduzeća.

- Takva praska je, recimo, u Ministarstvu energetike i rudarstva čiji ministar je po pravilu nedostupan za novinare i vrlo rijetko se javlja na telefonske pozive. Nisu rijetki slučajevi da na konkretno postavljena pitanja javna preduzeća odgovore nešto treće. Takva praksa je od Elektroprivrede preko Željeznica RS do Šuma Republike Srspke, gdje pomoćnici direktora, članovi upravnih i nadzornih odbora ili rukovodioci sektora po pravilu nikada nemaju komentar ili odgovor na postavljena pitanja - ističe Vukić.

Tamo gdje su pare, dodaje on, tamo je i muk. Agencija za javne nabavke, Kancelarija za razmatranje žalbi koji se bave tenderima i nabavkama nikada ništa ne komentarišu, a njihovu praksu, kada su u pitanju tenderi i nabavke slijede gotovo sve institucije u BiH.

Još jednom Grubešić

Na Grubešića se žali i novinar „Glasa Srpske“ Darko Momić koji ističe da je portparolu Tužilaštva BiH ponekad potrebno doslovno napisati u mailu da se izjasni da li želi ili ne želi da odgovori na novinarska pitanja.

- Ovo radno mjesto je suvišno i treba ga ukinuti. Nije valjda da građani plaćaju Grubešića da se snima i da šalje izjave kako se njemu prahne? Umjesto njega, na novinarska pitanja može da odgovara i panj, novinarima je svejedno - kazao je Momić.

Na pozive se ne javlja i dojučerašnji prvak SDS-a u Doboju, a današnja uzdanica SNSD-a toga kraja Obren Petrović. Momić kaže da mu se Petrović samo jednom javio na telefon, ali da je prekinuo vezu čim je shvatio da je sa druge strane novinar.

- Najpozitivnije iskustvo imam sa liderom banjalučkog Demosa i načelnikom Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luka Bobijem Stanarevićem koji je dostupan 24/7 kao da sam građevinski preduzetnik, a ne novinar - rekao je u svom stilu Momić.

Lutrija sa odgovorima

Ognjen Tešić sa portala „srpskacafe“ kaže da odgovori zavise od pitanja - što su pitanja neugodnija, to su odgovori neizvjesniji. Kaže da se ne sjeća da mu je neko neprestano uskraćivao odgovor, ali se na mnogim adresama dešavalo da na neka pitanja dobije, a na neka ne dobije odgovore.

- Mnogo veći problem su sami odgovori, jer često budu sve samo ne konkretni. Govorim o pitanjima koja se tiču nekih događaja koji određenu instituciju kompromituju. Tražimo konkretne odgovore, a dobijemo opšta mjesta kao što su članovi zakona. Sa druge strane, novinari se često zadovoljavaju i time, jer su formalno ispoštovali dvije strane, pa se na odgovoru dodatno ne insistira - smatra Tešić.

Čuvena će, podsjeća Tešić, svakako ostati bivša poslanica u NSRS Ivana Lovrić koja se nije javila niti jednom, a periodično ju je, kako kaže, zvao tokom čitavog četvorogodišnjeg mandata.

Zorin escrow račun

- Najteže mi je da dobijem izjavu od poslanika SNSD-a. Ukoliko radim tematski prilog i treba mi izjava poslanika SNSD-a,  to je vrlo teško. Ne znam da li se i dalje drže naređenja stranačkog šefa da se ne daju izjave za BN. Ali, znam da to vrlo rijetko rade. Ukoliko ima još neko od kolega da drži mikrofon, onda nije problem. Tada će odgovoriti i na naša pitanja, ali ne baš i u slučaju ukoliko je to samo izjava za BN - kaže novinarka ove televizijske kuće Danina Milaković.

Slična je situacija i sa ostalim poslanicima vladajućih stranaka. Rijetki su oni koji bez problema stanu i odgovore na postavljeno pitanje.

- Slična je situacija i sa tužilaštvima. Pošaljem nekoliko pitanja, a dobijem jedan odgovor, često na ono što nisam ni pitala. To je zapravo odgovor koji napišu i šalju svima, bez obzira na to šta pitamo. Često mijenjaju samo vremenske odrednice, a odgovor isti - tvrdi ona.

Kada je u pitanju ignorisanje pitanja tu definitivno, smatra Danina, prednjači Ministarstvo finansija RS. Dešavalo se da nekoliko dana zaredom šaljem ista pitanja u vezi Escrow računa.

- Međutim, odgovora nije bilo. Čak ni kada prođe zakonski rok od 15 dana. Bilo koja tema da je u pitanju, odgovor je isti - odgovora nema - kaže Danina Milaković.

Goran Dakić