Veza između elektrotehnike i harmonike je neizmjerna ljubav. Po struci sam inženjer, a muzika je moj hobi i nadahnuće. Onima koji me poznaju i nije neobično to što radim baš ta dva posla, a bezbroj puta sreli smo se na ozbiljnim sastancima, a kasnije i u kafani. 

Tim riječima je nesvakidašnji spoj dva posla i dvije velike ljubavi za “Glas Srpske” ispričao inženjer elektrotehnike iz Trebinja Nebojša Krulj koji je već 11 godina zaposlen u “Elektroprivredi RS”. Kada završi radni dan u sektoru energetike ovaj veseli Trebinjac skida kravatu i sa osmijehom na licu uzima harmoniku u ruke i sa svojim Orkestrom “Akustik” dobro poznatim taktovima uveseljava publiku. Ljubav prema muzici ovaj tridesetpetogodišnjak naslijedio je od majke koja mu je bila najveća podrška kada je upisivao muzičku školu. 

- Harmonika je bila moj izbor i moja prva ljubav. Onu prvu, dječiju kupili su mi roditelji, kao i prvi ozbiljan instrument kada sam diplomirao. Iz ljubavi prema majci prvo sam naučio da sviram pjesmu “Ti si žena mog života” koju ona mnogo voli - ispričao je Krulj.

Prisjetio se da je kao učenik trećeg razreda imao veoma zapažen nastup u prepunoj sali Doma kulture gdje je svirao čuveni Mocartov “Turski marš”, piše Glas Srpske.

Po završetku osnovne škole životne staze odvele su ga u elektrotehničku školu, a potom je nastavio i studij elektrotehnike. Međutim, kaže Krulj, ljubav prema harmonici nikada nije iščezla.

- Po završetku studija sam najviše bio posvećen muzici. Dugo sam svirao u gradskom Kulturno-umjetničkom društvu i veza sa harmonikom tada je postala neraskidiva - kazao je ovaj virtuoz na harmonici koji na crno-bijelim dirkama proizvodi najljepše melodije. Za svoju dušu rado zasvira “Srećo moja” od Silvane Armenulić, a prijateljima uvijek ispuni muzičku želju kada se okupe.

Trebinjcima i nije neobično da ga tokom dana sretnu u “Elektroprivredi RS”, a uveče u kafani kao člana muzičkog orkestra, ali se oni koji ga ne poznaju prijatno iznenade kada ga nakon veoma ozbiljnih sastanaka susretnu sa harmonikom. Tako je bilo i na nedavno održanom Samitu energetike u Trebinju.

- Kada smo poslije prvog dana samita i uspješno završenih panela došli na večeru mnogi su ostali bez teksta kada su me vidjeli sa harmonikom. Jednostavno, nisu me očekivali. Nakon prvog iznenađenja, sa osmijehom pozdrave to što radim a ja im ispunim muzičku želju - ispričao je Krulj.

Brojne anegdote obilježile su proteklih sedam godina, koliko radi dva posla paralelno. Jedne prilike, kada je svirao kolegama inženjerima koji ga nisu poznavali i u kasne sate kazao da je vrijeme da završe druženje jer ujutro mora na posao, upitali su ga da li je pekar. Krulj se kaže osmijehnuo na to pitanje i kazao da mora u dispečerski centar na svoje radno mjesto kako bi njegove kolege inženjeri imali struju tokom sastanka. Uslijedilo je izvinjenje.

- Hercegovci vole dobru muziku, a muzika je jedna vrsta lijeka i bijega od svakodnevnih problema - istakao je Krulj i dodao da sa svojim orkestrom često svira i na organizovanim proslavama u njegovom preduzeću.

Kolege iz orkestra, dodao je imaju veliko razumijevanje za njegov posao i ne zamjeraju mu što ponekad mora da otkaže svirke.

- Za sve nas muzika je velika ljubav, a bez ljubavi ne bismo mogli prenijeti pozitivnu energiju onima koji aplauzom nagrade svaku melodiju - naglasio je Krulj.

 Porodica

Nebojša Krulj ističe da mu je u svemu što radi porodica najveća podrška, a ljubav prema muzici nastoji da prenese i na svoju trogodišnju kćerku.

- Trudim se da je odgajam uz dobro poznate dječije pjesme i najsrećniji sam kada nju čujem da pjeva kroz kuću - ispričao je Krulj.