"Majka me na samrti molila da sačuvam porodicu": Mladić (21) brine o bratu i sestri

Dvadesetjednogodišnji Safet Hurić iz Goražda prije nekoliko mjeseci, nakon smrti majke, postao je staratelj svojoj devetogodišnjoj sestri Džejlani i trinaestogodišnjem bratu Adnanu. I dok većina njegovih vršnjaka bezbrižno provodi vrijeme i svoju mladost, Safet je i majka i otac i brat Adnanu i Džejlani.

– Majka se razboljela prije sedam mjeseci i ležala je u bolnici, a prije dva mjeseca je nažalost preminula. Naši roditelji su razvedeni, te smo mi živjeli sa majkom u kolektivnom smještaju u Goraždu – kaže Hurić za Faktor.

Iako je to trebao biti privremeni smještaj za porodicu Hurić, do danas oni žive u neuslovnom stanu, koji, prema njegovim riječima, prokišnjava, a trenutno čekaju rješavanje stambenog pitanja, sigurniji i uslovniji krov nad glavom.

Ni sanjao nije da će doći dan kada će morati odlučiti da li će brata i sestru poslati u dom ili će ih uzeti pod svoje okrilje.

– Pitali su me da li ću se ja brinuti o bratu i sestri. Da bih mogao preuzeti brigu o njima morao sam ispuniti neke uslove. Ja sam većinu tih uslova ispunio i dobio sam privremeno starateljstvo nad njima. Nadam se da će doći dan kada ću dobiti stalno starateljstvo – priča Hurić.

Safet trenutno radi u Tvornici alata Goražde. Nakon radnog vremena, žuri kući kako bi se posvetio obavezama oko brata i sestre.

– Djevojka mi pomaže u mnogo stvari, oko kuvanja, pospremanja. Često i kupimo ručak. Svi mi dijelimo poslove, brat i sestra u skladu sa svojim godinama. Ništa mi nije teško, da mi je bilo teško ne bih izabrao da krenem ovim putem – priča Safet.

Prije odluke o pristanku na starateljstvo, razgovarao je sa svojom djevojkom, koja mu je, ističe, rekla, da se slaže sa njegovom odlukom i da je tu za njega kao podrška.

– Najteže mi je pala smrt majke, ona nam je bila najveći oslonac. Ona me je prije smrti zamolila da se brinem o bratu i sestri, da se porodica ne rastura. To sam sve vrijeme imao na umu – kaže.

Safet kaže da, kao i u svakog porodici, bude teških momenata, ali da se uspijeva nositi sa svime.

– S obzirom na to da brat i sestra idu u odvojene škole, izašli su mi u susret da ne moram ići često na informacije već me obavještavaju ukoliko ima nešto važno sa čim bih trebao biti upoznat. Stižem uglavnom – kaže Safet.

Najsretniji je, kaže, kada su oni sretni.

– Sestru sam juče upisao na odbojku. To je još jedna obaveza za mene ali kada vidim njen osmijeh, znam da vrijedi truda i vremena – zaključuje.

 
Šta znači imati posao?

Safet (21) je, zahvaljujući zaposlenju, postao staratelj maloljetnom bratu i sestri.

Posted by World Vision Bosna i Hercegovina on Thursday, October 31, 2019