Ljepša strana BiH: “Zasukali rukave” i za 11 mjeseci organizovali 650 akcija čišćenja rijeka i zasadili preko 4.000 stabala

Priča je krenula u februaru prošle godine, kada je Safet Kubat došao na ideju da iskoristi društvene mrežu u pozitivnom smislu i pokaže pravu istinu u kakvom smeću živimo i kakvi smo ljudi.

Plastika, boce, kese, limenke, te najrazličitiji otpad, odbačen jer nekom više ne treba, pluta našim rijekama i jezerima. Ništa bolje prizore ne zatičemo ni pored puteva i kontejnera, po šumama i obalama rijeka širom naše zemlje. Ove otužne slike pokazuju samo jedno - nesavjesnost i nemar ljudi.

Već godinama je ovog problema svjestan Safet Kubat iz Zenice i kroz različite ekološke inicijative ga pokušava riješiti. U februaru prošle godine je inicirao formiranje Faceboook grupe Rijeke BiH – Budi promjena, koja trenutno broji 24 500 članova iz svih dijelova BiH. Najviše ih je iz Zenice i okolice, dok 3.000 dolazi iz dijaspre.  Za samo 11 mjeseci djelovanja ova neformalna grupa može se pohvaliti sa 650 akcija čišćenja rijeka i prirodnih dobara, pošumljavanjem preko 4000 stabala, poribljavanju preko 30 000 riba u različitim rijekama u Bosni i Hercegovini. Formirali su i pravne i projektne timove, preko pravnih utiču na promjene zakonskih regulativa, a preko projektnih edukuju sve zainteresirane i dobronamjerne aktere da pišu projektne prijedloge ka institucijama, kako bi konačno dobijali sredstva za ono što rade na terenu. 

Uz generalnu parolu  „USLIKAJ - OBJAVI, USLIKAJ – PRIJAVI“, do sada imaju preko 10 000 objava u grupi, a pregledi se mjere milionima.

Želja im je, kaže Kubat, da u nekoj bližoj budućnosti svaki građanin bude eko policajac, prenosi BUKA.

A želja za rješavanjem otpada i divljih deponija širom Bosne i Hercegovine u njemu tinja jako dugo, a jedan konkretan događaj je bio presudan da kreira FB grupu.

 “Jedne prilike, pokušavajući nadležne natjerati da rade svoj posao, mapirali smo divlje deponije u Zavidovićima. I čovjek koji je naišao pored nas sa punim kolicima smeća, onako „udarnički“ natovaren prolazi pored kontejnera za smeće, i ide uz brdo onako natovaren nekih 100 metara, kozijom stazom u šumu, da bi istresao smeće.  I vraća se sav sretan, kao neki antistres da je doživio, kao neko olakšanje. Pitam ga ja “pa, ljudino valja li to?” Kaže on meni, mojoj sreći nema kraja kakvo sam olakšanje osjetio. Onako sam ostao zatečen i dugo sam razmišljao o tom događaju. Šta je to, šta je to u tim genima, čemu takvo razmišljanje? Na moja pitanja zna li šta je učinio prirodi, zagađenju vode, šume, i na koncu da je onečistio vodu koju i sam pije, gledao me zbunjeno. Naravno, morao sam ga prijaviti, ali ni dan danas ne znam da li je sankcionisan ili nije, ali, dobro, to je već drugi problem”, ističe za BUKU Kubat, sa kojim smo razgovarali o važnosti ekološkog aktivizma, rezultatima koje su postigli, stanjem rijeka u našoj zemlji, ali i fotografijama iz Višegrada kojima smo svjedočili prošle sedmice. 

 

Prošle sedmice region su obišle zastrašujuće fotografije četiri hiljade kubika otpada u Drini kod Višegrada. Možemo li reći da je ovo bila prava ekološka katastrofa, da je na udaru bio cijeli ekosistem, ali i zdravlje stanovništva? 


Da, desio se pravi ekološki incident ili ekološka katastrofa, oba termina su potpuno ispravna. S tim što bi dodao i nacionalno-ekološki incident, jer se tiče tri države BiH, Srbije, Crne Gore. Problem je nastao na dvije razine, u nesavjesnim građanima i onima koji treba da sprovode zakon, a ne sprovode ga. Tu dolazimo i do odgovora, ključna je svijest ljudi, jer kada shvatimo pogubnost bacanja opuška na cestu, i da su rijeke i priroda oličenje jedne zemlje, tada će i hidroelektrane i minihidroelektrane biti veoma rješive. Inače je rijeka Drina jedna od najčišćih rijeka u Bosni i Hercegovini, u njoj obitava pastrmka, a pastrmka je indikator ispravnosti voda. O ovome što se desilo i što se, nažalost, dešava godinama i o štetnostima po zdravlje ljudi ne treba ni govoriti, jer je to leglo mnogih zaraznih bolesti. Zaista boli činjenica da su te slike došle i do Danske i mnogih EU zemalja. Zamislite kakvu smo poruku poslali svijetu koji zna šta znači okoliš i gdje se otpad tretira kao resurs. Recimo, Švedska, koja se grije na otpad, kupuje otpad iz Norveške.

Kao što ste i rekli, ovo se ne dešava po prvi put u Višegradu, a jedino što se uradilo svih ovih godina jeste trilateralni sastanak nadležnih ministarstava Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine s načelnicima opšina u slivu Drine tokom 2018. godine. Kako to komentarišete? 


Zaista nisam upoznat sa detaljima održanih sastanaka, ali mi se čini kao i većina stvari u ovoj zemlji - ne talasaj, pusti da se smiri, da prestanu reakcije, da prestanu protesti, obećaj da ćeš riješiti probleme prepusti da se problem sam riješi, međutim, svaki put se pokazalo da na ovaj način nastanu samo drugi problemi. Od trpanja stvari pod tepih se stvori ekološka katastrofa. Iako su se predstavnici obavezali da će riješiti ovaj problem, evidentno pomaka nije bilo, a dvije godine su poprilično dug period i rijeke ne smiju poznavati granice, jer i na ovom slučaju vidimo da su rijeke internacionalni problem, ali i internacionalna prilika, zavisi iz koje perspektive gledamo. E sad, možete zamisliti kako je to bitno rješavati cijelim tokom unutar jedne zemlje. 
Ali obzirom da je ovaj put ugrožena i proizvodnja električne energije, vjerovatno će se ići ka ubrzanom rješavanju problema. Bez obzira na sve, jedino ispravno rješenje jeste ono na trilateralnom nivou. Koliko vidim, u BiH su već održani sastanci, i traže se sastanci sa predstavnicima druge dvije države. Samo dugoročna rješenja mogu da pomognu, ali ako se uzrok, ali i rješenje problema ne bude tražilo od izvora rijeka do same HE Višegrad, nema tu pomaka. 

 

U zadnje vrijeme upravo aktivizam za zaštitu rijeka daje najbolje rezultate na terenu. Čine se da je ipak dosta ljudi iz malih zajednica shvatilo da moraju sami sačuvati svoje rijeke, a u pojedinim mjestima ih štite i svojim tijelima. Koliko je upravo ovaj građanski aktivizam ključan kako bi spasili naše rijeke?


Mislim da je u ovoj trenutnoj situaciji aktivizam ključan, možda i jedni. Samo što ne bih aktivizam sveo samo na fizičku barijeru, mislim da je zaštita rijeka tijelima zadanja u nizu, ali ako je neophodna itekako primjenjiva. Izdvojio bih dvije stvari prije ostalih, kada govorimo o aktivizmu, a to su omasovljavanje i znanje. Znanje prije djelovanja je itekako bitno, da ne koristim samo frazu. Mislim da su dvije nitne, ako ne i najbitnije komponente spas za rijeke, a to su EKOLOŠKO OPISMENJAVANJE i EKOLOŠKO OSVJEŠĆIVANJE STANOVNIŠTVA. Ove dva termina se isprepliću, jer kada edukujemo ljude da znaju svoja prava, da znaju šta i kako funkcioniše, ali na primjerima razumljivim svima. Npr. račun za struju, kada na najprostiji i najrazumljiviji način objasnimo građanima, da oni finansiraju preko računa za struju subvencije na gradnju minihdroelektrana, a da najveću korist imaju privatni poduzetnici od istih, u čijem su vlasništvu, i to svojim parama. Da znaju kako se „ pune“ eko fondovi oba entiteta, da prilikom svake registracije automobila, građani pune EKO FOND, te na koji način i kome dodjeljuju sredstva, to naprosto građani moraju znati. Da znaju da postoje kazne, da znaju kome prijaviti i a koji način. Ustvari bitno ih je osvjetiti da su oni ti koji imaju moć, i samo kanalisana i grupisana moć može izvršiti promjene. Nije mali broj ekološki osviješćenih građana, a upravo u omasovljavanju je snaga. A nekom to očigledno ne paše. Veliki je broj primjera zaista u cijeloj Bosni i Hercegovini, gdje lokalno stanovništvo uzima stvar u svoje ruke, što me posebno raduje, jer svaka promjena je počinjala malim koracima. I svako bira kako će završiti, kada sve ovo jednom bude jučer. 

A institucije?

Drugi dio problema i rješenja jesu institucije. Zakoni se trebaju provoditi, prekršioci se trebaju sankcionisati. Takođe, institucije sistema moraju omogućiti veći odvoz smeća, iznalazeći pametna rješenja za zaštitu rijeka, postaviti mreže gdje je moguće, postaviti video nadzor. U pojedinim opštinama već imamo video nadzor i on se pokazao kao odlično rješenje. Bitno je i da institucije sinhronizovano djeluju, da kvalitetnije ulažu sredstva koja su već na raspolaganju, da povuku sredstva od EU koja su zaista dostupna. Da parlamenti i domovi naroda usvoje deklaraciju o zaštiti rijeka, da interes države bude zaštita rijeka. Da se što više proglasi zaštićenih područja, ali i zaštićenih vrsta koje gravitiraju tu. Uz sve pobrojano, treba vršiti i pritisak na inspekcije, organizovati stalne akcije čišćenja. To su jedini dugoročni efekti kako bi se stvari promijenile i kako bi svaki građanin ove zemlje postao eko policajac.

Koje su rijeke u BiH najugroženije? 

Ubjedljivo je to rijeka Bosna, doduše, oko nje i gravitira najveći broj stanovnika oko 700-800 000 hiljada. Inače, jako je teško izdvojiti koja je rijeka ugrožena koja nije, neke rijeke su ugrožene otpadom, pojedine fekalijama, neke rijeke pak industrijskim otpadom, mnoge riječice gradnjom MHE, pojedine gradnjom HE. Kakav se tek zulum planirao gradnjom 400 MHE u BiH! Zasigurno se vidi jedan ogroman nemar, što nas zaista žalosti. Kada imamo potrese i druge prirodne nepogode, to je u većini slučajeva rezultat više sile. U BiH to nažalost nije slučaj, u BiH je to uglavnom rezultat ljudskog faktora i nemara ljudi prema prirodi. Tako da sa tog aspekta trebamo sve i posmatrati. Dva su rješenje, jedno rješenje jeste u represivnim mjerama i podizanju ekološke svijesti, na način koji sam ranije naveo. Jer ne zaboravimo da je Bosna i Hercegovina šesta zemlja u Evropi po količini pitke vode po glavi stanovnika, a da je prije dva mjeseca dospjela i na Wall Street. Dovoljno.

Video u kome radnici komunalnog bacaju smeće u rijeku, ili video koji prikazuje ljude dok iz automobila bacaju vreće smeća pokraj ceste, objavili su mnogi portali. Da li je bilo reakcija i od strane nadležnih institucija?

Vidjeli ste, upravo ta dva videa objašnjavaju cjelokupnu bh. zbilju. Ali isto tako nas raduje da građani reaguju na način koji može da napravi promjenu. Zasigurno mogu reći da će se sve manje i manje neko usuditi da baca smeće na ulici, rijeci, šumi. Pored straha od visoke kazne, postoji i strah da ga neko ne uslika i objavi. Iako moram priznati da nisam za mehanizam javnog sramoćenja bilo koga, više sam za reodgojne mjere. Ali ako je to jedino rješenje, božemoj, nije stid onog ko snima, nego onoga ko baca. U vašem pitanju se krije i odgovor, i jedan od velikih problema, a to je da izostaje reakcija inspekcije, ili nemaju mehanizam ili nemaju volju. Moje lično mišljenje je da dugoročno ovaj sektor treba da pređe na MUP, kako bi policajac na ulici mogao da kažnjava. Ali to je moje mišljenje. 

I pred ljudima i pred institucijama je još mnogo posla?

Dosadašnji odnos institucija prema rijekama bih ocijenio maćehinskim. A sve to dođe jednog dana na naplatu. Ja bih ovom prilikom podsjetio institucije da rijeke pripadaju građanima, a da su institucije samo mehanizam preko kojeg se upravlja državnom imovinom. Mislim da situaciju treba posmatrati od rijeke do rijeke, jer je svaka rijeke priča za sebe. Primjerice, Neretvicu treba zaštititi od izvora do ušća, jer je 23 kilometra voda pitka. Na rijeci Bosni prvo moramo riješiti kruti otpad, pa postaviti kolektore za fekalne vode, a potom se boriti se protiv gradnje HE. Nadalje, potrebno je što više uključiti javnost u postupke donošenja odluka, ukinuti svaku vrstu javnih podsticaja, implementirati zakone, uspostaviti nova zaštićena područja i prošriti postojeća, primijeniti standarde EU, mora se više konsultovati struka. Mora postojati jasna strategija i vizija države Bosne i Hercegovine, deklaracija o rijekama i slično. Priroda mora biti vitalni nacionalni interes, jer rijeke, planine, šume, jezera su naše blago. To moramo svi shvatiti i ne zaboraviti da je jako malo zemalja na svijetu koje se mogu pohvaliti sa ovakvim prirodnim šarenilom. Ali ipak bih naglasio da je ključ za rješenje svih problema u ljudima. Moraju doći ljudi koji vole ovu zemlju i koji se raduju pozitivnim promjenama. Ljudi čine promjene, a kada dođu na ključne pozicije oni koji zaslužuju da upravljaju procesima, zasigurno će znati šta treba raditi.