U Mrkonjić Gradu, četrnaestogodišnji dječak je nožem izbo svog druga iz detinjstva više puta, prekrio ga lišćem i otišao. Ovaj uznemirujući incident, koji je sada kvalifikovan kao pokušaj ubistva, otkriva dublji, ukorijenjen problem — rastuće nasilje među mladima i sistemski neuspjeh da se ono spriječi.

Prema policijskim izvještajima, dvojica dječaka su bili bliski prijatelji od djetinjstva, ali je njihovo prijateljstvo narušeno nedavnom svađom. Navodno, napadač je pozvao druga da se pomire, ali je tom prilikom počinio brutalan napad nakon čega je žrtvu ostavio da se bori za život. Povrijeđeni dječak je uspio da se dovuče do puta, gdje su ga pronašli radnici i odmah prevezli u bolnicu. Trenutno se nalazi u stabilnom stanju, ali će psihološke posljedice po obe porodice — i širu zajednicu — trajati mnogo duže.

Postavlja se pitanje šta je motivisalo tinejdžera na tako ekstremno nasilje? Slučaj u Mrkonjić Gradu nije izolovan incident već dio rastućeg trenda, kako u Bosni i Hercegovini i Balkanu, tako i šire. Istraživanja UNICEF-a i lokalnih nevladinih organizacija pokazuju da je nasilje među mladima naglo poraslo u posljednjoj deceniji. Faktori koji doprinose ovom problemu uključuju izloženost porodičnom nasilju, vršnjačko maltretiranje, sukobe pojačane društvenim mrežama, kao i normalizaciju agresije u postratnim društvima koja se još uvijek nose s traumama.

U studiji koju je sprovela sarajevska organizacija Atlantska inicijativa ističe se da neriješena trauma iz rata devedesetih, u kombinaciji sa slabom institucionalnom podrškom, stvara plodno tlo za konflikte među mladima. Nalazi ukazuju na opasnu normalizaciju agresije kao načina rješavanja sukoba — mentalitet koji se prenosi generacijama.

Širi društveni problem

Incidenti poput ovog u Mrkonjić Gradu ukazuju na slabosti društva koje nije u stanju da zaštiti svoju djecu od nasilja. Škole često nemaju obučene savjetnike, a sistemi za rano prepoznavanje i medijaciju sukoba praktično ne postoje. Istovremeno, ekonomske teškoće ostavljaju mnoge porodice bez sredstava za pružanje adekvatne emocionalne podrške djeci.

Stručnjaci za ponašanje adolescenata ističu da korijeni nasilja među mladima nikada nisu jednostavni. Naglašavaju da je u pitanju kumulativni efekat zanemarivanja, izloženosti nasilju i nedostatku uzora. Kada djeca osećaju da nemaju podršku, njihova frustracija se manifestuje destruktivnim ponašanjem.

Institucije u Bosni i Hercegovini često ne reaguju adekvatno. Pravne okvire ne prate specijalizovani rehabilitacioni programi za maloljetne počinioce, ostavljajući ih ranjivim na ponavljanje sličnih djela. U ovom slučaju, osumnjičeni dječak je brzo uhapšen, ali postavlja se pitanje šta ga čeka u pravosudnom sistemu koji je više fokusiran na kaznu nego na rehabilitaciju?

Još jedna dimenzija nasilja među mladima je uloga društvenih mreža u eskalaciji sukoba. Platforme poput TikToka i Instagrama, koje su popularne među tinejdžerima, sve češće se koriste za pojačavanje konflikata. Mala nesuglasica može prerasti u javno poniženje ili prijetnje, dodatno podstičući neprijateljstva. Istraživanja pokazuju da sajber maltretiranje i pritisak vršnjaka na ovim platformama često prethode nasilnim konfrontacijama.

U Mrkonjić Gradu, lokalna zajednica spekuliše da li su društvene mreže igrale ulogu u sukobu između dvojice dječaka. Policija još nije potvrdila takvu povezanost, ali stručnjaci upozoravaju da digitalni svijet često djeluje kao tihi saučesnik u stvarnom nasilju.

Rješenja na vidiku?

Suočavanje s nasiljem među mladima zahtijeva višeslojan pristup. Istraživanja iz skandinavskih zemalja, često navođenih kao modeli za rješavanje maloljetničke delinkvencije, naglašavaju važnost rane intervencije. Škole u Norveškoj i Finskoj, na primjer, uvode programe rješavanja sukoba već u osnovnim školama, dok roditelji prolaze obuku za nenasilnu komunikaciju.

U Bosni i Hercegovini, pojedine inicijative nevladinih organizacija već donose pozitivne rezultate. Lokalne nevladine organizacije organizuju radionice koje mladima pružaju vještine emocionalne regulacije i rješavanja sukoba. Međutim, ovi napori su daleko od sistemskih i često su ograničeni nedostatkom finansija i političke volje.

Vlast takođe mora preduzeti konkretne korake. Jačanje usluga mentalnog zdravlja za djecu i uvođenje obaveznih programa medijacije u školama mogli bi biti ključni u suzbijanju ovog zabrinjavajućeg trenda. Međunarodna podrška, uključujući sredstva EU i UNICEF-a, mogla bi ubrzati takve reforme.

Tragedija u Mrkonjić Gradu je sumorni podsjetnik na to koliko duboko ukorijenjeni problemi poput nasilja, siromaštva i društvenog zanemarivanja pogađaju mlade generacije. Iza naslova, ovo je priča o dvojici dječaka čija su djetinjstva obilježena sistemskim promašajima, što je kulminiralo činom nasilja koji je mogao biti izbjegnut.

Dok se žrtva oporavlja, a počinilac suočava s pravosudnim sistemom, grad — i nacija — moraju se suočiti s teškim pitanjima o tome kako štite svoju djecu. Ovo nije samo priča o jednom izolovanom incidentu. Ovo je priča o stvaranju društva gdje pomirenje ne završava krvlju i gdje djeca odrastaju učeći alate mira, a ne nasilja.

Ako promjena treba da dođe, mora početi sada. Svakim danom kašnjenja cijena se mjeri ne samo u statistikama, već u životima koji su zauvijek promijenjeni.

gerila.info