NFO MREŽA
Kulturna dešavanja po selima su rijetka ili nepostojeća. Domovi kulture izgrađeni u prošla vremena polako su zapustjeli. U njima se već godinama, pa i decenijama rijetko ili ne igra kolo, ne pleše, ne gledaju predstave. U vrijeme izbora političari malo progalame, obećaju i odu, a u domove se ponovo vrati tišina i najčešće golubovi, pa je njihovo gugutanje jedini zvuk koji dopire iz ovih nekada najživljih objekata u selima.
Istu sudbinu je dijelio doskora i Dom kulture u Osječanima. Njegovi temelji su zakopani davne 1948. godine a svečano otvaranje bilo je krajem 1949. godine. U njemu je punom parom krenuo kulturni život u Osječanima, ali i kulturni život okolnih sela. Da podsjetimo, Osječani su šesdesetih godinama prošlog vijeka bili opština. Da, da, opština! Pored igranki, i skupova, igrane su u njemu i pozorišne predstave. Na spratu je bila čitaonica, igrao se tu šah, činkvin, gledao televizor, a održavali su se i važni sastanci, omladinski i partijski. Strožiji su bili oni partijski. Bilo je tu žestokih kritika i za ovo vrijeme nezamislivih samokritika. Ustane čovjek i sam sebe kritikuje! Ta muzika se danas ne svira. A materijala je na pretek. Bile su u Domu čuvene igranke, oni stariji pamte svirku Pajdine grupe „San“, Janošikovog „Maksa“ ili Tihinog „Oktopoda“. U Domu je „kuvalo“ od naroda. A onda je došao rat… Sve se izmijenilo. U domu je bila i vojska. Oporavak je teško išao. Došle su nove generacije i tehnologije. Drugi vidovi zabave. Malter je počeo da otpada, crijep pukne ovdje - ondje, oluk curi, Dom je počeo tužno da izgleda.
A onda su u njega ušli mladi iz KUD-a „Osječani“. Zasukali su rukave i malo po malo, krenulo se sa obnovom. U opštoj besparici teško je nešto obnavljati, ali ni to nije pokolebalo agilnog predsjednika KUD-a Bogdana Vasića, koji traži donatore, organizuje posao, sam radi… Pregalaštvo i posvećenost uređenju Doma je kod Boće za svaku pohvalu. Nije lako i ne ide munjevito uređenje Doma, ali se radi i učinak je i te kako vidljiv.
Kako je posla dosta a ruku malo, članovi Savjeta Mjesne zajednice na čelu sa predsjednikom Milanom Blesićem, uvidjeli su da KUD-u treba pomoć, pa su organizovali akciju na uređenju okoline Doma ali i centra sela. Skupilo se tu dosta akcijaša. Atmosfera je bila odlična, kao i uvijek. I za one koji se boje akcija, da kažemo niko se nije premorio – svako ima svoj tempo.
A drugo, tu su i pauze koje su odisale duhovitošću akcijaša, i ono neizbježno stizale su gajbe piva, kisele, kole, peke, slanina, Slađine krofne i kafa, o čega sve nije bilo. Naravno i domaća šljiva. Gdje može akcija biti bez toga. Njome je akcijaš minulih decenija Žara nesebično nudio. I na tom polju akcijaši su se borili kao lavovi. Uz dobar apetit akcijaša i žedna grla, ipak je svega ostalo. Stigla je gajba piva iz Kožuha od Dejana Starčevića. Gajba piva iz Kožuha. Vremena se stvarno mijenjaju.
Da se ne broje svi akcijaši, tu su i fotografije kao dokazni materijal za sumnjičave. Neki su bili i porodično, kao što su Miletići, pa je mlada Jovana bila najmlađi akcijaš, a Žara Bukejlović sa cijelih 80 ljeta najstariji. Radio je tu i kamiončić Mihajlov za odvoz šuta, trave, smeća. Sve je funkcionisalo. Rezultat rada je na kraju akcije bio i te kako vidljiv. Centar sela je bljesnuo.
Uporedo sa tom akcijom, druga grupa Osječanaca, njih petnaestak, članova i simpatizera Fudbalskog kluba „Trebava“ je na čelu sa predsjednikom kluba Bogdanom Bogojevićem kosila, čistila i uredjivala mjesno groblje. Trimeri su se orili ovim inače tišinom ovijenim mjestom. Momci su muški odradili posao za desetku. I oni su imali dobru logistiku. Pića nije nedostajalo, a u groblju se grlo suši brže nego na nekom drugom mjestu. Ni tu ništa nije omanulo, a nisu ni momci. Kada je posao priveden kraju, po našem običaju jelo se i pilo. Groblje je ostalo uredno, tako da se može reći da je preuzeta obaveza oko uređenja groblja za početak časno odrađena.
I kada pišemo o novostima u Osječanima, za one koje će ovo čitati daleko od rodnog kraja, da navedemo da je prije nekog vremena asfaltirano i uređeno školsko dvorište. Sada je prostor uz školu i sportsku dvoranu za ponos sela, naravno i sadašnjim đacima, učiteljima i nastavnicima. Drago je i nama koji smo nekih davnih godina jurcali oko škole nošeni mladošću i elenom djetinjstva, i ne poznavajući za bolje, igrali fudbal, izgorijela, vratića i svih onih zaboravljenih dječijih igara, sve dok podvorinici, Slavko, Ruža ili Ratko Kić ne pozvone za početak časa. Vremena se mijenjaju, neki novi klinci će se igrati po lijepo uređenom školskom dvorištu škole u Osječanima. Sve ove pobrajane akcije i radovi urađeni ovih dana u Osječanima uljepšali su selo. A posla ipak još mnogo ima.
Dobojski info
Podjeli: