Tim povodom donosimo vam deset najčuvenijih uvodnih rečenica u istoriji književnosti.

1. „Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način.“ - Lav Tolstoj, Ana Karenjina
2. „Bio je vedar i hladan aprilski dan; na časovnicima je izbijalo trinaest“ - Džordž Orvel, 1984
3. „Danas je umrla mama. Ili možda juče. Ne znam.“ - Alber Kami, Stranac
4. "Mnogo godina kasnije, pred strojem za streljanje pukovnik Aurelijano Buendija sjetiće se onog davnog popodneva kada ga je otac poveo da prvi put vidi led.” – Gabrijel Garsija Markes, Sto godina samoće
5. „Ako vas stvarno zanima sve ovo, vjerovatno ćete prvo htjeti da saznate gdje sam rođen, kakvo je bilo moje bezvezno djetinjstvo, šta su moji radili u životu prije nego što su me dobili i još masu takvih gluposti a la David Koperfild, ali nisam baš raspoložen da se upuštam u te stvari.“ – Džerom Dejvid Selindžer, Lovac u žitu
6. „Kad se Gregor Samsa jednog jutra prenuo iz nemirnih snova, ugledao je sebe u postelji pretvorenog u ogromnu bubu.“ – Franc Kafka, Preobražaj
7. „Sva djeca, osim jednog djeteta, rastu.“ – Džejms Metju Bari, Petar Pan
8. „Ja sam bolestan čovjek… Zao čovjek.“ – Fjodor Dostojevski, Zapisi iz podzemlja
9. „Lolita, svjetlo moga života, oganj mojih prepona. Grijeh moj, duša moja. Lolita: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi na trećem lupnuo o zube. Lo. Li. Ta.“ – Vladimir Nabokov, Lolita
10. „Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to vrijeme mudrosti, bilo je to vrijeme ludosti, bila je to epoha vjere, bila je to epoha nevjerice, bilo je to doba Svjetlosti, bilo je to doba Tame, bilo je to proljeće puno nade, bila je to zima puna očaja, imali smo sve prije nas, imali smo ništa pred nama, svi smo išli direktno u Raj, svi smo išli direktno na drugu stranu.“ – Čarls Dikens, Priča o dva grada.

(radioaktivni komarac)