Jovanka Mišurić Joka, iz Doboja, je veoma uspješna žena, a moglo bi se reći i uzor drugima. Rodila je i na noge postavila četvoro djece, postala je baka i prije nešto više od godinu dana ostvarila je svoj životni san - da vozi kamion – a tek joj je 40 godina.

Jovanka se udala sa nepunih 17 godina, ali kaže da zbog toga nikada nije zažalila. Sa 36 godina se razvela i ostala sama sa djecom, pred borbom za preživljavanje.

Ova uporna žena je, kao u onoj priči o žabi koja se popela na drvo jer je bila gluva na komentare da nešto ne može uraditi, uspjela i ostvarila svoj životni san da sjedne za volan kamiona i da solidno zarađuje.

„ Jeste teško, ali godinama sam htjela baš to da radim. Čekala sam da djeca odrastu. Sada su veliki i dobro su prihvatili moj novi posao. Stalno smo u kontaktu. Internet je čudo“, priča Jovanka u šali i dodaje da su je samo malobrojni podržali „kada je krenula u ovaj projekat“.

Znala je da djecu neće vidjeti po nekoliko sedmica, da može zaboraviti na slave, rođendane, praznike, druženje i ispijanje kafe sa prijateljicama; da će spavati u kabini kamiona, kuhati na plinskoj boci na nekom parkingu i kupati se u javnim tuš kabinama, ali nije odustala.

Uglavnom su joj se smijali, i odgovarali je od nauma, a poslodavci su je kasnije izbjegavali jer nisu željeli ženu za volanom kamiona.

„Smijali su mi se jer sam žensko, jer sam „zakasnila“ sa svim, jer imam 40 godina. Govorili su mi, kao što mi govore i sada, da to nije posao za ženu. U pravu su mnogi, ali gdje da radim. Kada sam kond nas konkurisala za neki posao i kada im kažem da imam četvoro djece, ne gledaju me baš blagonaklono“, govori Jovanka i dodaje da je bila primorana da radi sve i svašta za 400 maraka mjesečno, a nema ni dana staža u radnoj knjižici.

Kaže da joj ipak najteže padne kada stavi torbu na rame i iz kuće krene na put. U Doboju ostavlja dvije udate kćerke, unuče, i sinove od 18 i 12 godina.

U Bosni još nije masovna pojava da žene sjedaju za volan kamiona, kao što je često u svijetu, ali Jovanka kaže da ih zna nekoliko koje su se odvažile i krenule da se ostvaruju u ovom poslu.

„Na Zapadu žene voze brodove i avione, a kod nas ne može kamion. Svugdje u svijetu žena što više zna, više je cijene, a samo ovdje Joka luda“, kaže Jovanka.

Vikendom generalno čišćenje kabine

„Kada vozim, imam malo slobodnog vremena. Obično se žuri na utovar ili istovar, za volanom se i jede i pije kafa, a vikendom se vozači mogu malo opustiti. Ja se tada prvo dobro naspavam, pa stavim da se kuha ručak jer ostalim danima se za to baš i nema vremena, očistim kabinu i popravim nešto sitno na kamionu, što mogu“, priča Jovanka.

Pukne guma, pomognu kamiondžije

Jovanka Mišurić priča da, na svu sreću, nije imala većih kvarova na kamionu. Jednom joj je pukla guma, ali su dvojica kolega zasustvila kamion čim su vidjeli da stoji parkirana pored puta.

„Vozači su posebna vrsta ljudi, vjeruj mi. Ima onih koji me degradiraju jer sam žena, ali uglavnom me podržavaju i priskoče mi u pomoć. Nema nigdje vozača kao u Bosni. Nije što su moji, ali su najmlađi, najbolji, lijepo se oblače i drže do sebe“, kaže Jovanka i dodaje da se Bosanci najčešće i druže kada ugrabe slobodan dan i sretnu se na parkingu za kamione.

Željka Javorac